Mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije, nedavno se osvrnuo na pitanje zabrane javnih misnih slavlja, poručivši kako se ono “moglo i drugačije odrediti”. Tim povodom ponavljamo stari tekst (izvorno objavljenu u Glasu Koncila) o razlici između Rimokatoličke i Grkokatoličke Crkve?
Imam dvoje djece. Podrijetlom sam grkokatolik, a supruga mi je rimokatolikinja. Mi svake nedjelje i blagdana idemo na misu u rimokatoličku crkvu sv. Ane u Križevcima. Moja djeca, kao i mi roditelji, željela bi da u toj crkvi prime sakrament sv. potvrde.
Problem je u tome što je moje jedno dijete kršteno u Grkokatoličkoj Crkvi, a oboje su primili sakrament sv. pričesti u Grkokatoličkoj Crkvi. Je li to zapreka za primanje sakramenta potvrde i poslije sakramenta ženidbe u Rimokatoličkoj Crkvi? Još nisam o tome razgovarao s našim rimokatoličkim župnikom jer se ne usudim. Jesu li ti primljeni sakramenti u Grkokatoličkoj Crkvi valjani? Ja sam čuo, a ne znam je li to istina, da dijete koje se krsti u Grkokatoličkoj Crkvi ujedno prima i sakrament potvrde.
Koja je razlika između Rimokatoličke i Grkokatoličke Crkve i je li ta razlika velika? Jesam li ja, odnosno moja djeca počinila teški grijeh što su se pričestili u Grkokatoličkoj Crkvi?
Rimokatoličke biskupije u Hrvatskoj i grkokatolička Križevačka eparhija, koja ima status samosvojne Crkve bizantsko-slavenskog obreda, dijelovi su jedne Katoličke Crkve kojoj je na čelu Petrov nasljednik – papa.
Katolička Crkva obuhvaća ukupno 22 autonomne Crkve (njihov broj promijenio se od trenutka kada je ovaj tekst izvorno napisan te trenutno iznosi 24 autonomne Crkve, ecclesiae sui iuris – Crkve svoga prava, op. Bitno.net) koje uživaju položaj relativno neovisne samouprave prema rimskom papi s kojim su u punom zajedništvu i koji okuplja sve Crkve u univerzalnu katoličku zajednicu. Od tih 22 (24) Crkava jedna je latinskoga obreda – ona koju se katkad neslužbeno zove rimokatoličkom – a sve ostale su Istočne Katoličke autonomne Crkve koje njeguju specifičan obred koji potječe od jedne od pet istočnih tradicija: od aleksandrijske, antiohijske, carigradske, istočnosirske (kaldejske) ili armenske.
Grkokatolička (tako se zove popularno, a ne službeno) Križevačka eparhija jedna je od tih 21 (23) Istočnih Katoličkih Crkava koja njeguje tradiciju carigradskog obreda obogaćenog elementima slavenske kulture i baštine.
Sve Crkve koje tvore jedinstvenu Katoličku Crkvu baštinice su i oživotvoriteljice istoga poklada vjere, dakle i vjernici »rimokatoličkih« biskupija u Hrvatskoj i po svijetu kao i vjernici »grkokatoličke« Križevačke eparhije, ispovijedaju jednu te istu vjeru. Razlike su u obredu i u vlastitom pravnom poretku. Dok se Katolička Crkva latinskoga obreda ravna po Zakoniku kanonskoga prava, svih 21 Istočnih Katoličkih Crkava, dakle uključujući i Križevačku eparhiju, ravna se po Zakoniku kanona Istočnih Crkava – a oba zakonika svojom vlašću proglasio je papa Ivan Pavao II.
Kao član Križevačke eparhije uživate »temeljno pravo ljudske osobe da svatko ispovijeda svoju vjeru po svojemu obredu«. To znači da imate pravo na sve sakramente, za sebe i za svoju djecu, u svojoj Križevačkoj eparhiji. Kao član te samosvojne Crkve imate, naravno, i obveze. Razumljivo je da ste zbog braka s suprugom drugačijeg obreda jedno dijete krstili po svojem obredu, a drugo po obredu svoje supruge. Bilo bi dobro da Vi i Vaša djeca sačuvate u svojoj obitelji tu obrednu raznolikost te da, kako Vi roditelji tako i Vaša djeca, ostanete vjerni Crkvi svoga krštenja.
Točno je da je dijete koje je kršteno u crkvi Križevačke eparhije prilikom primanja sakramenta krsta primilo i sakrament potvrde (krizme) pa zbog toga, a znate da je potvrda sakrament koji se prima samo jednom, ne može ponovno primiti sakrament potvrde u crkvi latinskoga obreda.
Što se pak primanja pričesti tiče, nema nikakvih zapreka da se svi članovi obitelji pričešćujete u jednoj ili u drugoj crkvi, odnosno u obje crkve kad sudjelujete na euharistijskom slavlju. Vaše dijete koje je kršteno u crkvi latinskoga obreda, a prvi se put pričestilo u crkvi u bizantsko-slavenskog obreda, ukoliko ispuni sve druge potrebne preduvjete, moći će u crkvi latinskoga obreda primiti sakrament potvrde.
Što se pak tiče sakramenta ženidbe, zacijelo je sada prerano i nepotrebno o tome odlučivati. Otvorena je načelno mogućnost sklapanja crkvenoga braka u obje Crkve, a što će konkretno biti, sigurno će ovisiti o izabranim životnim suputnicima Vaše djece. Bilo bi dobro da odluku o tome prepustite samoj djeci kad dorastu za taj životni korak i ispune preduvjete i za taj sakrament.
Gotovo je mjesec dana prošlo od odluke Hrvatske biskupske konferencije da zbog pandemije koronavirusa suspendira javno slavljenje svetih misa i drugih sakramenata.
I premda se ta uredba uvelike poštuje, u javnosti je iskrsnuo primjer svećenika iz Splita koji je na svoju ruku pozvao vjernike da prisustvuju svetim misama.
Odluku hrvatskih biskupa počeo je propitivati i dio katoličke javnosti tražeći da se ukine barem dio mjera koje su praktički onemogućili sakramentalni život.
Sada je po prvi puta o tome progovorio i jedan visoki domaći crkveni dužnosnik.
“Smatram da se to moglo i drugačije odrediti, pa da bude ipak neki režim bogoslužja u crkvi prisutan, pogotovo na uskršnje dane bez da se prave neke gužve”, poručio je mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije.
Osvrnuvši se u razgovoru za prigorski.hr na pitanje zabrane vjerskih slavlja te slučaj don Josipa Delaša u Splitu, prvi čovjek Grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj, koji pri HBK služio kao predsjednik Odbora za pastoral osoba lišenih slobode, izjavio je:
“Tu su u pitanju dvije krajnosti. Za vjernike je duhovni život jako bitan, pogotovo u kriznim situacijama, kada je bitan odnos s Bogom. Mi njima možemo dati taj odnos s Bogom preko sakramenata i preko Svete službe Božje. Mi smo donijeli takvu odluku da se bogoslužje ne odvija javno, prvenstveno zbog sigurnosti ljudi i njihova zdravlja.”
“Međutim, s druge strane smo svjedoci situacije, gdje vidimo kilometarske kolone pred dućanima i sl. i to u neku ruku ne predstavlja opasnost. Tu vidimo tu jednu diskrepanciju.”
Mons. Milan Stipić dodao je kako smo kao vjernici pozvani poštovati zakone, “pa tako i odredbu koju je Nacionalni stožer civilne zaštite dao”, ali i da smatra kako se, pogotovo za uskršnje dane, to moglo drugačije odrediti.
“Ne bih želio ulaziti u te detalje. U svakom slučaju ne treba pretjerivati u ničemu. U ovoj situaciji je trebalo naći neki srednji put.”
Apostolski upravitelj Križevačke eparhije dodao je kako ne bi osuđivao don Josipa Delaša “koji je skupio neku grupicu ljudi i s njima pokušao imati euharistijsko slavlje, ali isto tako ne bih osuđivao one koji vode brigu da se ljudi ne okupljaju zbog zdravstvenih razloga.”
“Kada rezimiramo. U pravu su i jedni i drugi, stoga smatram da se trebao naći, kako sam već spomenuo, neki srednji put. Pozivam ljude i naše vjernike da poštuju mjere i preporuke koje je propisao Stožer, zbog zajedničkog zdravlja. Najgore je što nitko od nas ne zna kako će se sve završiti. Žao mi je vjernika koji su se pripremali za ovo uskršnje slavlje te su na neki način ostali uskraćeni za to slavlje, ali ipak treba poštovati odluke struke i liječnika kao i svih onih relevantnih.”
Mons. Stipić u razgovoru za prigorski.hr otkrio je i kako će se Ordinarijat Križevačke eparhije vratiti u Križevce. Premda se u tom gradu nalazi katedrala, Grkokatoličkom Crkvom dosad se upravljalo iz Zagreba. “U prostoru biskupske rezidencije uređujemo prostorije gdje će službeno biti i uredi Ordinarijata Križevačke eparhije. To znači da će cijela uprava biskupije biti u Križevcima. U skladu s ovom najavom, već sam pričao s našim katedralnim župnikom o. Mihajlom, s kojim imam odlučnu suradnju, štoviše i prijatelji smo, i pokrenut ćemo neke pastoralne programe za koje vjerujem da će obogatiti duhovni i vjerski život Križevaca i okolice.”
“Uređujem i svoj stan u Križevcima, gdje se namjeravam, naravno nakon pandemije, preseliti i živjeti”, zaključio je apostolski upravitelj, mons. Stipić /bitno.net/