Prvo čitanje: Dj 2 , 42-47 Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118 , 2-4. 13-15.22-24
Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.
Neka rekne dom Izraelov: »Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov: »Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu: »Vječna je ljubav njegova!«
Gurahu me, gurahu da me obore, ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!
Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje: 1Pt 1, 3-9 Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.Riječ Gospodnja.
I dalje smo u pandemijskom vremenu korona virusa, odvojeni od čitavog svijeta. Živimo u čudnim vremenima kad ne bi smjeli: napuštati svoje prebivalište, družiti, ići u crkvu. Treba otvoreno priznati da smo se i kao Crkva i kao vjernici na to prilično dobro uklopili. Nema puno vike ni bune zbog toga što nema svetih misa s vjernicima, što nema slavljenja sakramenata. Tek se sada vidi koliko je malen stvarni broj vjernika katolika koji redovito idu na misu nedjeljom i blagdanom i postaje sve očitije da je to stvarno mali postotak, onih 10% do 12 % koji prakticiraju odlazak na svetu misu nedjeljom i blagdanom. Sada se vidi da je to stvarno mali postotak koji definitivno nikako ne može nadglasati veliki postotak indiferentnih kršćana kojima je sve ionako svejedno. Daj mi što traže, kad žele i ne pitaj ih previše. To je naša stvarnost. Ipak se mi nalazimo u uskrsnom vremenu, vremenu posebne Isusove brige za svoje učenike. Želi ih suočiti s potpunom istinom o sebi. Koliko god ta istina na prvi pogled izgledala mučna i teška, ona je u biti proslavljena, po Isusovom Uskrsnuću. Njegovo Uskrsnuće nam može biti poticaj da možemo napredovati u svakom pogledu prema vječnost. “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Ove se riječi jednostavno žele ukorijeniti u naš svakodnevni život. Želimo li stvarno ostvarenje tih Isusovih riječi? Nadam se da tome težimo!!! Sve drugo bi bilo uzaludno. Potrudimo se ostvariti Božji plan s nama.
Dogodilo se nešto nevjerojatno. Mrtav Isus s križa slavno ustaje iz groba treći dan, kako su davno prorekla Pisma. Prvo ukazanje Uskrslog mimoišlo je apostola Tomu. Zbog toga svi napori i uvjeravanja prijatelja apostola kod njega ne mogu otkloniti nepovjerenje. Toma želi osobni susret, osobni kontakt s Isusom. I kad se taj događaj zbio, za tjedan dana, u njemu su se raspršile sve sumnje i nepovjerenja.
Pada pred Uskrslim na koljena ispovijedajući svoju čvrstu vjeru koja je buknula u njemu: „Gospodin moj i Bog moj! Odjednom, u tome susretu, se raspršuju žive slike Velikoga petka; mučenje, križ, smrt a ostaje samo živi Bog i Gospodin. To svoje čvrsto uvjerenje od sada Toma nosi kao životno opredjeljenje, kao vatrenu silu koja ga tjera da drugima naviješta, svjedoči i propovijeda sve do mučeničke smrti. Bez susreta sa živim Kristom u euharistiji, svetoj pričesti, njegovoj riječi nema prave i istinske vjere koja pokreće i obnavlja ovaj svijet.
Bez istinskog susreta ostaju nedoumice, pitanja, strahovi pred prijetnjom zla i sila mraka. S Bogom u srcu čovjek se oslobađa robovanja grijehu i zlu, čovjek postaje ljubljeno dijete Božje. Pa makar sada prolazimo kroz krizu bolesti koja nam svakodnevno prijeti možemo hrabro uskliknuti sa psalmistom: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si Ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni!“
Legenda kaže da je netko od slušatelja rekao Isusu da bi rado za njim, ali da ne bi ništa imao s njegovim apostolima i učenicima. Isus ga je blago pogledao i rekao: Slušaj prijatelju; ispričat ću ti jednu priču! Sastali se ljudi na razgovor o nekoj važnoj temi i razgovor je potrajao. Došla je i noć i bilo je poprilično hladno, pa su prostrli neki plašt, nabacali na hrpu granja i suvaraka i zapalili vatru. Stisnuli su se jedan uz drugoga i bilo im je dobro i toplo. Plamen ih je grijao i osvjetljavao ih je. Onda jedan od njih iznenada ustane i odluči krenuti svojim putem sam. Uzme i jedan zapaljen ugarak i ode. Sjeo je podalje od njih i uživao ali kratko, jer drvo je sve slabije gorjelo i umalo se ugasilo. Čovjek koji je ostao sjediti sam, gotovo se smrznuo, a bilo ga je i strah samog u mraku! Malo je razmišljao i onda se odlučio vratiti; ponio je i svoj komad drva i ponovo ga stavio na vatru svojih prijatelja. Drvo se opet zapalilo i razgorjelo. Nastavio se grijati i uživao je u društvu s njima! Oni koji meni pripadaju – nastavio je Isus – blizu su vatre, zajedno su sa mojim prijateljima, a ja sam došao na zemlju da donesem oganj i želim da vam gori! I zato ponavljam: Crkva je uistinu jamstvo da smo blizu vatre! Ovo se posebno očitovalo u današnjem Evanđelju.
Anegdota se pripovijeda – vjerujem da ste ju mnogi čuli ko dobar vic – kako je bilo na dočeku ruskog astronauta Gagarina, koji je bio u svemiru. Kada se spustio priredili su mu doček; svečano i uzvanici sve do šefa države Hrušćova – tadašnjega SSSR-a! – Jesi li vidio Njega gore – pitao je Hrušćov Gagarina? Astronaut je klimnuo glavom potvrdno! – O tome nikom ni riječi – oštro mu je priprijetio šef komunističke države! No na tom se je prijemu našao i patrijarh ruske pravoslavne crkve, pa je i on po strani onako tiho postavio isto pitanje. – Nisam – odrješito je rekao Gagarin! – Znao sam – zamišljeno je promrmljao patrijarh – ali nemoj nikom o tome!
Isus je ustao iz groba, javio se svojima, pokazao im je da je živ i poslao ih je u svijet da šire Radosnu vijest koju je on donio zemlji. Mi nismo doticali rane na njegovim rukama, niti vidjeli tragove čavala… ali povjerovali smo! Istina, smijemo priznati i to da je naša vjera nerijetko na kušnji, sumnjičava i labava, jadna gotovo sramota za nas, pa zato ne osuđujmo ni apostola Tomu, kao ni one Tome nevjerne oko nas, koji poput nas tako često imaju i pitanja i prigovora. No pitanje si možemo postaviti: Da li smo spremni moliti Gospodina da nam umnoži vjeru? Ako to učinimo, lako ćemo podnijeti i svoju nevjeru i nevjeru svojih prijatelja jer znamo da će nam On pojačati vjeru i da ćemo jednoga dana s njim zajedno uskrsnuti. Za to se isplati živjeti ali tu odluku poput Tome moramo sami donijeti. E pa donesimo je!
Ispovijed! Moja susjeda pobožna žena ne propušta nijedne zornice. Na božićnu će ispovijed kao i svake godine. Pri tome kod kuće će napraviti pravi “dar-mar” zbog nekrsta koji ne ispunjavaju svoje kršćanske obaveze. Kao recimo muž Jure koji se nije ispovjedio od vjenčanja. A voli popiti i koju više. O mladima da i ne govorimo. Kao prava vjernica ona brinući se za spas njihovih duša pred svećenikom ispovjedit će sve znane i neznane grijehe. Njihove. Svoje će zaboraviti. A Bože moj. Kraj tolikih njihovih tko bi se još sjetio i svojih. Oni ionako ne izgledaju neki veliki. Uostalom, oni su krivi što ona griješi. Red je da njihovim litanijama grijeha pridruži i pokoji svoj. Ona ne bi griješila, ali oni je navode na grijeh. O susjedi nije rekla ništa loše, niti je loše mislila. Rekla je samo ono što svi znaju. Pa onda i nije neko zlo. Nije ništa izmislila. Ona zna da je susjeda takova. Niš koristi. Kak i sve druge žene. Osim nje. Same! Lagala i nije. Rekla je sve po istini. I sve grijehe je rekla. Tuđe, naravno. Nije ni čudo što je svijet takav i što će propasti. Kada pogleda svoje: muža, sina, snahu i unuke. Sve sama Sodoma i Gomora. Ona osjeća potrebu da rekne i Bogu i župniku u kako teškoj situaciji živi. Koja je to opasnost za njezinu vjeru. Svijet je pokvaren. Samo se čudi Bogu što ih drži na svijetu. I ne samo to. Čudi se i župniku. Kako može s njima pričati i u nedjelju govoriti da ih Bog ljubi. Kako oni mogu biti djeca Božja. Ona zna da je u njima sam živi vrag koji hoće našu svetu vjeru zatrti. Kako može Bog ljubiti onoga koji ga vrijeđa? Župnik stalno priča kako ih Bog ljubi, a nikada ne priča kako nas dobre ljubi.
Ništa nije kak je prije bilo. Prije se znalo što je strah Božji. I kud oni koji su grešnici, koji kunu.. Tako se uništava vjera. Tko bi išao u crkvu kada mi pomremo. Crkva će biti prazna. I tako moja susjeda Milka jadikuje na ispovijedi. Župnik lijepo sluša i klima glavom. A onda odjednom pita: ” Milka, a kada se muž napije što onda radite?” A ona ko iz topa:” Špotam ga, reknem mu; svinjo, prasac jedan opet si se naloka, sram te bilo….” Župnik se nasmije i rekne joj: ” Vidiš, taj grijeh nisi ispovjedila. Trebala si ga lijepo pogladiti po glavi i reći: Jure ja te volim i takvog i pomoći mu da legne, a onda ga pitati – hoće li što jesti, jer si mu napravila ono što voli.” Kao da ju grom udari odbrusi: ” Je, i vi držite njegovu stranu, pravo ljudi imaju kada kažu da ste i vi pijanac kad pijance branite. Nije ni čudo što vam pošteni svijet više ne ide u crkvu.”
Šala mala: Prozvao nastavnik u školu Ivicu i pita ga: “Reci nam jednu poslovicu.” – “Bez alata nema zanata.” “Bravo Ivice, reci nam još jednu.” – “Pametnom je i jedna dosta.”