KUMOVANJE KOD KRŠTENJA I KRIZME/POTVRDE
Praksa je u Crkvi da kod podjeljivanja sakramenata krštenja i krizme/potvrde bude nazočan kum ili kuma. Zakonik kanonskog prava koji vrijedi za Crkvu po čitavom svijetu propisuje uvjete o kumovanju. Da bi netko mogao obavljati službu kuma, treba ispunjavati uvjete koji su za to potrebni. Ti su uvjeti slijedeći:
– da su kuma/u odabrali sami roditelji ili krizmanik ili onaj koji ih zamjenjuje, a ako tih nema, župnik ili služitelj sakramenta;
– da je kum za to prikladan i da ima namjeru vršiti tu službu;
– da je navršio šesnaestu godinu života;
– da je katolik i to pričešćen i krizman i da provodi život u skladu s katoličkom Crkvom (da nije rastavljen, da ne živi u vanbračnoj zajednici ili samo u civilnom braku, da se nije ispisao iz katoličke Crkve, da se smatra nevjernikom ili ateistom…);
da nije kažnjen nikakvom kanonskom kaznom (eskomuniciran; sudjelovao izravno ili neizravno u činu abortusa…);
– da nije otac ili majka kršteniku/ krizmaniku.
Crkva preporučuje izabrati za kuma na krizmi, ako je moguće istu osobu, koja je kumovala na krštenju.
Obrednik “Red potvrde” traži da krizmani kum bude “dovoljno zreo za tu zadaću, da pripada Katoličkoj Crkvi te da je primio sakramente krsta, potvrde, euharistije, da mu pravo ne zabranjuje vršiti tu službu” (br. 6). Isti obrednik također upozorava pastire duša “neka vode brigu da kum bude dovoljno prikladan za tu službu koju preuzima.”
Ti uvjeti postavljaju se iz same naravi službe kuma, to jest s obzirom na dužnosti koje on ima, a to su ove: “Brinuti se da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom (Kan. 892); odnosno kumovi preuzimaju obvezu da kasnije pomažu svojim potvrđenicima “da obećanja koja su na krštenju javno izrekli mogu pravo provesti po Duhu Svetom kojeg su primili” (Red potvrde, br. 5).
POTVRDA O PRIKLADNOSTI ZA KUMA/KUMU
Potvrdu o prikladnosti za službu kuma, u smislu gore navedenih napomena, izdaje župnik mjesta gdje određena osoba stanuje. Ukoliko osoba koja želi kumovati stanuje u drugoj župi od one u kojoj je krštena, treba najprije donijeti potvrdu o krštenju (krizmi i vjenčanju), na temelju koje župnik (ako je osoba prikladna) izdaje potvrdu (Posvjedočenje) za obavljanje službe kumovanja.. Ukoliko osoba sama ne svjedoči svoju vjeru u obitelji, ne moli ne odgaja djecu u katoličkom duhu, ne ide s njima na misu teško će ta osoba radi kumovanja promijeniti način života. Dakle, sama potvrda o krštenju, krizmi ili vjenčanju nije dovoljna za kumovanje. Može ta osoba biti dobra i plemenita al ne može preuzeti na sebe službu kumovanja.