Kumovanje na krizmi
Katolkinja sam koja se krstila, pričestila i krizmala u Katoličkoj crkvi, a pošto mi je suprug pravoslavac, vjenčali smo se u Pravoslavnoj crkvi. Zanima me da li je to prepreka da ja budem krizmana kuma? Ja njegovu vjeru poštujem, ali svoje vjere se nisam odrekla.
Maja
Draga Maja,
Kao katoličkome svećeniku drago mi je što se niste odrekli katoličke vjeroispovijesti te Vam zahvaljujem na postavljenom pitanju.
Prije svega, trebam Vas ispraviti u vezi termina „vjera“. Termin „vjera“ odnosi se na vjere općenito. Kršćanska vjera, islamska vjera, židovska vjera itd. A termin „vjerosipovijest“ koristi se za kršćanske denominacije. Katolička vjeroispovijest, pravoslavna vjerosipovijest itd.
Navodim Vam kanone Zakonika kanonskoga prava Katoličke crkve što govore o kumovima. Kanoni se odnose na kumstvo krštenicima i potvrđenicima.
POGLAVLJE IV. – KUMOVI
Kan. 872 – Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze.
Kan. 873 – Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.
Kan. 874 – § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti služba kuma, potrebno je:
- da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
- da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
- da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
- da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
- da nije otac ili majka krštenika.
- 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.
POGLAVLJE IV.
KUMOVI
Kan. 892 – Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, čija je dužnost brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom.
Kan. 893 – § 1. Da bi netko mogao obavljati službu kuma, treba da ispunja uvjete o kojima se govori u kan. 874.
- 2. Preporučuje se uzeti za kuma onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju.
Kum treba biti onaj koji se trudi biti što bolji vjernik i koji će nastojati da krštenik ili krizmanik „provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze“ – kako kaže Zakonik kanonskoga prava. No to se ne bi moglo postići zabranama prosječnim vjernicima da budu kumovi nego različitim oblicima pastoralnoga rada. Naravno uz suradnju vjernika, o kojima zapravo ovisi koliko će sazrijevati u vjeri i svjedočenju vjere.
Šaljem Vam odgovor Glasa Koncila jednome čitatelju koji je pitao slično pitanje. U njemu jasno stoji da pravoslavac može biti kršteni kum katoliku, ali da ga mora odgajati u katoličkome duhu. Vi kao katolik u mješovitome braku prema tome možete, ali općenito vrlo je važno za kuma, i vrlo poželjno, da živi čestitim kršćanskim životom; da ga rese kreposti vjere, nade, ljubavi, razboritosti, poniznosti, jakosti, požrtvovnosti itd., i da se često ispovijeda i pričešćuje te tako Duhovno raste i kvalitetno brine za svoje kumče.
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=20223
Može li pravoslavni biti kum na katoličkom krštenju?
Može li mom djetetu biti krsni kum pravoslavne vjere? Naime, situacija je takva da je gospodinu otac pravoslavac, a majka katolikinja tako da je »upoznat« s obje vjere. Čitateljica S. P.
Vjernik pravoslavne vjere može biti krsni kum Vašem djetetu, ali pod određenim uvjetima. Za kumovanje na sakramentu katoličkoga krštenja, crkveni zakonik donosi jasne propise. Tako je u našem tjedniku (br. 7, od 15. veljače 2009) protumačio crkveni pravnik dr. Matija Berljak. U svom članku »Kumstvo – crkvena služba« dr. Berljak detaljno tumači tko može biti kum ili kuma na krstu ili potvrdi, te tumači da se i svjedoke na vjenčanju često zove »kumovima«, ali je to pogrešno.
Da bi netko mogao biti kum na krštenju, pretpostavlja se da bi morao prvo shvatiti da je to prava crkvena služba za koju onda i nosi odgovornost, a dr. Berljak upozorava da se ponekad u razgovoru, pa i u medijima, daju netočni i nepotpuni odgovori o uvjetima kumovanja, te dodaje: »Pravoslavni mogu, pod točno određenim uvjetima, biti kum ili kuma uz katoličkoga kuma.«
Pogledamo li u Zakonik kanonskoga prava, kanon 874, jasno vidimo koji su uvjeti potrebni da bi nekome bilo dopušteno preuzeti službu kuma na krštenju: »da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu«, da je »navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka«, te se još traži »da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom«.
»Krštenoj osobi ‘koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici’ može se dopustiti da, ‘zajedno s katoličkim kumom’, bude ipak svjedok krštenja. Isto može učiniti katolik za osobu koja se krsti u drugoj crkvenoj zajednici (usp. ZKP, 874 § 2)«, ističe dr. Berljak i doslovno pojašnjava: »Ipak, treba naglasiti da se ta zabrana ne odnosi na nekatolike istočnih Crkava (pravoslavne). Precizirano je da izraz ‘communitas ecclesialis’ ne isključuje istočne Crkve koje nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom (Acta Commissionis, Communicationes 5, 1983, str. 182). Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993. (prijevod Zagreb 1994), koji vrijedi za cijelu Katoličku Crkvu, jasan je: on izričito dopušta da nekatolici istočnih Crkava (pravoslavni) mogu biti pravi kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci. Doslovno piše: ‘Zbog tijesnog zajedništva koje postoji između Katoličke Crkve i istočnih pravoslavnih Crkava, slobodno je, iz opravdanih razloga, dopustiti da istočni vjernik zajedno s katoličkim kumom (ili katoličkom kumom) kumuje pri krštenju katoličkog djeteta ili odrasle osobe, pod uvjetom da je dovoljno osiguran katolički odgoj krštenika i da je taj kum prikladna osoba. Katoliku, ako je na to pozvan, nije zabranjeno kumovati na krštenju koje se vrši u istočnoj pravoslavnoj Crkvi. U tom slučaju, skrb za kršćanski odgoj spada u prvom redu na kuma (ili kumu) koji je član Crkve u kojoj je dijete kršteno’ (br. 98).« Jasno je da vjernik nekatoličke istočne Crkve (pravoslavac) pri tome mora imati sve one uvjete koje smo prethodno naveli da bi mogao kumovati, dok članovi ostalih Crkava ili crkvenih zajednica (npr. protestanti) ne mogu kumovati, te mogu biti samo svjedoci. Dakako da se traži da kandidat za kuma isto tako »nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom«, a kumovati ne mogu, na primjer »otac ili majka krštenika«. Na kraju samo dodajemo: Nemojte zaboraviti da se prikladnost kumova prosuđuje ne samo na temelju kanonskih uvjeta, koje je lako provjeriti, nego i na stvarnoj sposobnosti i volji za suradnjom na odgoju i kršćanskom rastu krštenika.
Božji blagoslov! DON DAMIR STOJIĆ