U našoj crkvi kro idući tjedan
Ponedjeljak svetkovina SVIH SVETIH mise u 8, 9 30, 11 i 18 sati
Utorak Dušni dan mise u 8, 9 30 i 18 sati
Srijeda misa u 18
Četvrtak Mise u 18 i 20 sati misa i klanjanje
Prvi >Petak mise u 8 i 18
Prva Subota mise u 8 i 18
DESET NAJČEŠĆIH ZABLUDA O ČIASTILIŠTU
Deset najčešćih zabluda o čistilištu
- Čistilište je samo pobožna predaja i nije dio katoličkog nauka.
Netočno, ono je dio svete predaje Crkve, jasno izražene u Svetom Pismu i kroz nauk crkvenih otaca i sabora kroz povijest. - U Bibliji se nigdje ne spominje čistilište.
Pogrešno. Iako se riječ „čistilište“ doslovno ne spominje, prisutno je učenje u pogledu čistilišta, recimo u 12. poglavlju 2. knjige o Makabejcima (kada se u Hramu prikazuju žrtve u ime poginulih vojnika koji su počinili grijeh praznovjerja), u 16. poglavlju Evanđelja po Luki (u prispodobi o bogatašu i Lazaru, koji se nakon smrti ne nalaze ni u nebu ni u paklu, nego na posebnom mjestu iščekivanja), u Evanđelju po Mateju 12,32 („neki se grijesi neće oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem“), zatim u Mt 18, 32-35; 1 Pt 3, 18-19 i dr. - Prvi kršćani nisu vjerovali u čistilište.
Krivo. Od najranijeg doba liturgije i u istočnim i zapadnim crkvama sadržavaju najmanje jedan memento mori, spomen na pokojne – molitvu da duše umrlih budu pridružene slavi nebesnika. Od crkvenih otaca spominjali su čistilište i sv. Ivan Zlatousti, sv. Augustin, sv. Jeronim, sv. Ambrozije, sv. Ćiril Jeruzalemski i dr. - Čistilište je mjesto kamo ljudi idu kako bi im Bog dao „drugu priliku“.
Netočno, duša je već u čistilištu sigurna da će krajnji cilj biti raj. - To je mjesto gdje duša radi, zaslužuje ili bilo što drugo čini da joj se Bog smiluje.
Ne, jer sve čišćenje koje se u čistilištu zbiva Bog sam čini duši. Ona nema nikakvih novih „zasluga“ pred njim. - Isus je umro na križu zbog naših grijeha, prema tome nitko ne treba u čistilište.
Pogrešno, jer kao posljedica naših grijeha postoje dvije vrste kazni: vječne i vremenite. Vremenite su one posljedice grijeha koje trpimo ovdje na zemlji, a vječne u budućem životu. Međutim, da nije bilo Kristove smrti i uskrsnuća, nitko se ne bi mogao spasiti. - Nakon konačnog suda neke će duše iz čistilišta ići u pakao, a neke u raj.
Krivo, iz čistilišta se ne može u pakao, već je ono vrijeme iščekivanja konačne sreće u raju. - Činiti zadovoljštinu nema nikakvog teološkog opravdanja.
Pogrešno, osobito u učenju sv. Pavla (u poslanicama) prisutno je vjerovanje kako „zajedništvo u Kristovim patnjama“ donosi spasenje. - Za spas duša u čistilištu Crkva traži paljenje svijeća i milodare.
Ono što Crkva predlaže i traži jest ustrajna molitva i djela zadovoljštine (žrtve i odricanja), jer nas je Bog sam trajno združio i povezao s našim pokojnima, čije molitve također uslišava dajući nam tako milosti. - Ako se i u čistilištu trpi, onda Bog nije ni velik ni milosrdan.
Prihvaćanje trpljenja i na ovom svijetu i u budućem oslobađa dušu od grješnih sklonosti i privlači je Božjem spasenju. Jedino ljubav daje snagu i smisao da se patnje (i za drugoga) prihvate. Trpljenjem u čistilištu duša se oslobađa navezanosti na grijehe koji ju odvajaju od Boga i Njegovih milosti i ona postaje spremnija sve više na ljubav i milosrđe samo.