Obiteljski vodič o vrlinama – darežljivost
„Dar koji se daje bez primisli o uzvraćanju, u uvjerenju da se on mora dati, na pravom mjestu, u pravo vrijeme i potrebitoj osobi – takav je dar čist.”
Darežljivost je davanje i dijeljenje. To je svojevoljno davanje, jer ti to želiš, a nije potaknuto mišlju da stekneš nečiju pozornost ili dobiješ nagradu ili dar zauzvrat. Svojevoljno davati također znači davati bez zabrinutosti što će netko uraditi s tim darom. Darežljivost je kvaliteta duha. Potaknuta je uvjerenjem da ima dovoljno za svakoga. Ona je umijeće pronalaženja mogućnosti da dijeliš ono što imaš i da daješ zbog radosti davanja. Darežljivost je jedan od najboljih načina pokazivanja ljubavi.
Zašto prakticirati darežljivost? Bez darežljivosti bi svijet bio žalosno mjesto za život. Ljudi koji trebaju pomoć osjećali bi se poput prosjaka – bez ponosa i dostojanstva. U svijetu bez darežljivosti svaki bi dar bio povezan s nečim. Svaki bi dar došao povezan s uvjetima koji bi omogućivali da darovatelj dobije nešto ili da manipulira stvarima u vlastitu korist. A to nije davanje. Kad ljudi doista slobodno daju, posebno kad je u davanje uključena darovateljeva žrtva, to je važan način izražavanja duhovnosti. Davanje je zarazno. Kad je jedna osoba darežljiva, to dira srca drugih ljudi i oni žele postati darežljivi. Darežljivost se širi. I tada svatko ima dovoljno stvari.
Kako prakticirati darežljivost? Darežljivost počinje prepoznavanjem osoba ili skupina koje trebaju nečiju pomoć. To može biti i tvoja obitelj. Tada počni razmišljati o načinima kako pomoći ili što dati. Sjeti se stvari koje ti nešto znače i njih podijeli s drugima. Možeš dijeliti s drugima svoje vrijeme, znanje, stvari ili novac. Traži način kako dati nešto – način da drugi osjete da zaslužuju to što im daješ. Ne očekuj ništa zauzvrat. Ne zanimaj se kako se tvoj dar koristi – jednostavno daj to slobodno i zaboravi. Osjećat ćeš se dobro jer si dao nešto iskreno.
Kako bi izgledala tvoja darežljivost… Dolaze ti prijatelji dan nakon tvog rođendana, a ti imaš neku novu igračku? Prijatelj koji ti je već pokvario nešto, želi se opet poslužiti nečim tvojim? Majka ti sprema ručak i moli te da postaviš stol, a ti gledaš svoju omiljenu TV seriju? Školska kolegica je zaboravila ponijeti ručak na izlet i nema novca? Približava se nečiji rođendan i razmišljaš što darovati?
Znakovi uspjeha Čestitamo! Već prakticiraš darežljivost …
-Osjetljiv si na potrebe drugih ljudi. -Primjećuješ kad netko treba pomoć.
-Daješ drugima bez očekivanja da će ti uzvratiti.
-Daješ potpuno, bez suzdržavanja.
-Spreman si učiniti žrtvu da bi nekome nešto dao.
-Mudar si u dijeljenju dobara s drugima.
Pokušavaj još! Trebaš više prakticiranja kad…
-Ne možeš pronaći nikoga tko zaslužuje tvoju pomoć.
-Daruješ drugima samo ono što sam ne trebaš.
-Očekuješ uvijek nešto zauzvrat.
-Stalno podsjećaš ljude da si im nešto dao.
ODLUČUJEM Želim biti darežljiv. Tražim načine da dajem drugima, da dijelim s njima ono što imam. Postoji toliko prilika za darivanje. Dajem slobodno, svojevoljno i radosno.
Priča o Četiri svijeće
Jednom davno, u dugoj hladnoj noći, četiri su svijeće polagano gorjele svaka sa svojom sjenkom na svodu staroga hrama. Bila je tišina i čuo se njihov razgovor, koji se na prstima provlačio stidljivo kroz pukotinu kamenih zidova da bi na kraju nestao u lišću obližnjeg hrasta. Sa sjetom su se prisjećali vremena kada su na svakom stolu svoj vosak radosno preljevale u razne oblike i boje. Djeca bi na pečate tople kroz smijeh rukice grijale, slušajući priče velikih, dok se miris kruha i pečenja zrakom širio, razigrano i veselo sva djeca i veliki i sjenke oko stola u kolo bi se dohvatili. Tisuće iskri u noćima svijeća.
No, vremenom su veliki prestali oko stolova sjediti…
Počela je priču prva svijeća: „Ja sam MIR, ali nažalost, ljudi me ne uspjevaju sačuvati, nije im stalo do mene, puni su straha i bijesa, njihova srca su utonula u tvrdu tamu, traži se onaj tko je prvi udario, ne zato da mu se oprosti, nego da mu se uzvrati udarcem. Zlo izaziva zlo. Nasilje rađa nasiljem, nepravda slijedi nepravdu, mislim da ću se ugasiti.“
Nestao je plamen na svijeći – samo miris u tišini.
Nakon kraće šutnje druga svijeća je progovorila: „ Ja sam VJERA, ali nažalost, mnogi ljudi spavaju iako toga nisu svjesni. Oni se rađaju spavajući, žive spavajući, odgajaju djecu spavajući, umiru spavajući bez da se ikada probude. Oni nikada ne spoznaju ljupkost i ljepotu ove stvari koju nazivamo ljudsko postojanje, imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da i dalje gorim.“
Svjetlost u hramu postala je bolna…
Treća je svijeća žalosno nadodala: „Ja sam LJUBAV, ali nemam više snage, nažalost, ljudi zaboravljaju na mene i na to koliko sam im potrebna; zaboravljaju da dužnost bez ljubavi stvara ljutnju, odgovornost bez ljubavi bezobzirnost, spretnost bez ljubavi okrutnost, prijateljstvo bez ljubavi licemjerstvo, čast bez ljubavi ponos, vlasništvo bez ljubavi bijedu ; oni ne ljube ni svoje najbliže.“ reče i bez oklijevanja se ugasi…napolju je bijesnio vjetar.
Odjednom su se otvorila željezna vrata hrama i na njima se pojavilo malo dijete velikih plavih očiju. Kad je ugledalo tri ugašene svijeće zavapi pružajući promrzle rukice. „Što je to? – Vi ste trebale svijetliti do kraja.“ Rekavši to, počelo je plakati. Na to, savršenom iskrenošću sasvim tiho je progovorila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok ja gorim, moći ćemo upaliti ugašene svijeće. Ja sam NADA! Gdje postoji opraštanje, tu mrtvi više ne traže krv živih i tu mrtve više ne treba osvećivati. Ponovo će hodati i neće se umoriti.“ Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama…