KRŠĆANI PAZITE ŠTO UNOSITE U SVOJE DOMOVE BLAGOSLOV ILI PROKLESTVO
Nekoliko je različitih tumačenja značenja koja se kriju iza četiriju adventskih svijeća.
Adventski vijenac, uglavnom, čine dva temeljna simbola – krug i svjetlo. Krug označava savršenost i cjelinu, a svjetlo je simbol novoga života i radosti koju iščekujemo.
Prema germanskoj tradiciji, koja je u naše krajeve stigla 1980-ih godina, u vijenac se umeću četiri svijeće. Prema kazivanjima one označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak; drugi govore da su one oznake četiriju godišnji doba, treći spominju da ih se može povezati s četiri evanđelista: Mateja, Marka, Luku i Ivana; dok je najučestalije tumačenje kako one predstavljaju brojanice i svaka od njih označava jedan tjedan došašća. Prema kršćanskoj tradiciji na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće – znak pokore i obraćenja i jedna ružičasta koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Prvu svijeću nazivaju još i prorokovom jer se u prvom tjednu došašća čitaju ulomci iz evanđelja koji navješćuju dolazak Mesije. Drugu svijeću nazivaju betlehemskom, jer su Josip i Marija na putu prema Betlehemu kako bi obavili popis po naredbi cezara Augusta. Treću nazivaju pastirskom, kako bi nas podsjetila da svi trebamo bdjeti i budno čekati dolazak obećanoga Mesije. Četvrta se naziva svijećom anđela glasnika koji donose radosnu vijest o Isusovu rođenju i pozivaju vjernike da se spreme na put kako bih krenuli u pohode malenom Isusu.
Priča o Četiri svijeće Mir, Vjera, Ljubav, Nada
Jednom davno, u dugoj hladnoj noći, četiri su svijeće polagano gorjele svaka sa svojom sjenkom na svodu staroga hrama. Bila je tišina i čuo se njihov razgovor, koji se na prstima provlačio stidljivo kroz pukotinu kamenih zidova da bi na kraju nestao u lišću obližnjeg hrasta. Sa sjetom su se prisjećali vremena kada su na svakom stolu svoj vosak radosno preljevale u razne oblike i boje. Djeca bi na pečate tople kroz smijeh rukice grijale, slušajući priče velikih, dok se miris kruha i pečenja zrakom širio, razigrano i veselo sva djeca i veliki i sjenke oko stola u kolo bi se dohvatili. Tisuće iskri u noćima svijeća.
No, vremenom su veliki prestali oko stolova sjediti…
Počela je priču prva svijeća: „Ja sam MIR, ali nažalost, ljudi me ne uspjevaju sačuvati, nije im stalo do mene, puni su straha i bijesa, njihova srca su utonula u tvrdu tamu, traži se onaj tko je prvi udario, ne zato da mu se oprosti, nego da mu se uzvrati udarcem. Zlo izaziva zlo. Nasilje rađa nasiljem, nepravda slijedi nepravdu, mislim da ću se ugasiti.“
Nestao je plamen na svijeći – samo miris u tišini. Nakon kraće šutnje druga svijeća je progovorila: „ Ja sam VJERA, ali nažalost, mnogi ljudi spavaju iako toga nisu svjesni. Oni se rađaju spavajući, žive spavajući, odgajaju djecu spavajući, umiru spavajući bez da se ikada probude. Oni nikada ne spoznaju ljupkost i ljepotu ove stvari koju nazivamo ljudsko postojanje, imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da i dalje gorim.“
Treća je svijeća žalosno nadodala: „Ja sam LJUBAV, ali nemam više snage, nažalost, ljudi zaboravljaju na mene i koliko sam im potrebna; zaboravljaju da dužnost bez ljubavi stvara ljutnju, odgovornost bez ljubavi bezobzirnost, spretnost bez ljubavi okrutnost, prijateljstvo bez ljubavi licemjerstvo, čast bez ljubavi ponos, vlasništvo bez ljubavi bijedu ; oni ne ljube ni svoje najbliže.“ reče i bez oklijevanja se ugasi…napolju je bijesnio vjetar.
Odjednom su se otvorila željezna vrata hrama i na njima se pojavilo malo dijete velikih plavih očiju. Kad je ugledalo tri ugašene svijeće zavapi pružajući promrzle rukice. „Što je to? Vi ste trebale svijetliti do kraja.“ Rekavši to, počelo je plakati. Na to, savršenom iskrenošću sasvim tiho je progovorila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok ja gorim moći ćemo
upaliti ugašene svijeće. Ja sam NADA! Gdje postoji opraštanje tu mrtvi više ne traže krv živih i tu mrtve više ne treba osvećivati. Ponovo će hodati i neće se umoriti.“ Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..
Njemačka tradicija kaže Orašar donosi sreću i tjera zle duhove! Djed Mraz ili Božićnjak donosi dobroj djeci darove kroz dimnjak i ostavlja ih ispod božićne jelke. Amerikanci da donosi sreću moć i bogatstvo, a sobovi, jeleni s rogovima obješeni na prozorima kuća i postavljeni unutar kućnog doma brane dom od zlih duhova i donose snagu i prosperitet.
Prošle godine, u srcu Zagreba ispred veličanstvene crkve svetog Marka u sklopu adventa i ispod jelke, umjesto jaslica i Isusa Krista koji bi trebao biti jedini simbol Božića našao se Orašar. Tako slike Adventa iz Zagreba ove godine u svijet nose puno toga, a između ostalog i figuru koji proizlazi iz njemačkog folklora i služi kao amajlija za sreću i tjeranje zlih duhova. Popularizacija ove figure potaknuta je i svjetski poznatom bajkom i baletom zvanom Orašar u kojoj je ovaj lik ni manje ni više nego Kralj, kralj štakora. Pa u trenutku kad ispred crkve svetog Marka ispred jelke uoči Božića nalazimo figure Orašara kao i miševa i štakora ne možemo se ne zapitati koliko je normalno da dozvoljavamo da veličanstveni događaj, poput rođenja Isusa Krista, a koji je promijenio i utjecao na čitav svijet zamjeni Kralj štakora i poganska amajlija za sreću piše dnevno.hr
Nije Orašar samo ispred crkve sv. Marka što je pomalo i skandalozno, problem je u tome što se Orašar našao i u brojnim domovima kršćana koji ga spremno doživljavaju kao simbol Božića najčešće ni razmišljajući o tome što unose u svoje domove. Uz Orašara u mnogim domovima, izlozima i prodajnim centrima nalazi se i lik Djeda Božićnjaka ili Djeda Mraza. Djed Mraz je izmišljeni lik koji djeci donosi darove za Božić. Danas je popularan širom svijeta, a često se, u božićno vrijeme, pojavljuje kao zaštitni znak tvrtke Coca-Cola. Obučen je u crveno, boju vječne paklene vatre, boju krvi (svetaca). Donosi (gorke) poklone, koje ćete vi platiti. Djed Mraz je laž i kao i sve laži dolazi od vraga, oca laži, tako da je Djed Mraz đavolji sin koji bi Zubić vilu učinio svojom sestrom. Djed Mraz je izmišljen da zasjeni istinu i lik Isusa Krista. Danas ne možemo vidjeti u trgovačkim izlozima jaslice ili likove Isusa, Marije i Josipa nego posvuda su likovi Djeda Mraza ili Orašara.
“Lažljive su usne odvratne Gospodinu, a oni koji rade istinski su mu milina.” (Mudre izreke 12,22)
Djed Mraz je izmišljen zato da zasjeni Božju slavu i to je djelo vraga. Čak i ako netko tvrdi da je Djed Božićnjak sveti Nikola, ipak je u krivu. Bilo bi pogrešno dati čovjeku poput Svetog Nikole besmrtnost i nadljudske moći koje oponašaju Boga. Grijeh je lagati djeci i govoriti im da je Djed Mraz stvaran. Zašto jednostavno ne kažete djeci istinu i odgajate ih da se boje i vjeruju u Isusa Krista? Ne varajmo svoju djecu lažnim darovima jer jedini pravi dar nama kršćanima je Isus Krist koji nam je darovan upravo na Božić. Bog je došao na svijet kao sin kako bi nas učinio djecom Božjom i da nas spasi; to je najveći dar. Zar bi netko drugi dao svoj život za tebe? Zato nikomu drugom nije mjesto u kršćanskom domu osim Isusu Kristu s Marijom i Josipom, sve drugo je laž. Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. (Jakovljeva 4,4) Simboli koji se izravno suprotstavljaju Isusu nemaju što tražiti u kršćanskom domu. Upravo o Orašaru progovorio je za RTV HB i fra Mario Knezović i rekao: “Sve je u svrhu jedne potrošnje i konzumerizma, i s jedne strane trgovačke kompanije tu imaju i pravo; oni izvršavaju svoje ciljeve. Ali s druge strane, mi potrošači trebali bi znati što jest za nas, što nije za nas. Sve što je ponuđeno, ne treba biti dobro, sve što je ponuđeno, ne treba biti korisno. Samo pod krinkom novca i profita nude i nama kršćanima ono što ne pripada jednoj kršćanskoj kući. To jednostavno nije povezano s Božićem i o tom uopće ne treba ni raspravljati. Božić bez Isusa Krista jaslice bez Isusa Krista su zapravo laž. Mi želimo slaviti rođendan Isusa Krista, a s druge strane što je nevjerojatno i paradoksalno uzimamo simbole i ikonografiju onoga što se izravno opire onome što donosi taj rođeno Bog, Isus Krist. Ljudi trebaju uvijek razmisliti, treba li meni ovo? Ili je to samo želja da svoje kuće ukrasimo po tuđim ukusima po tuđim promidžbenim porukama ili stvarno po svojim uvjerenjima.”
Ta silna komercijalizacija Isusova rođenja koja pokušava svim silama zamijeniti Isusa, povezuje se i na prijedlog Europske komisije; dokument kojim su htjeli ‘zamijeniti’ riječ Božić, a nisu jer su ga nakon zgražanja svekolike javnosti povukli. No, sama ideja je toliko nevjerojatna da je na nju reagirao i Papa Franjo koji je upozorio na moguću ideološku kolonizaciju koja se iza toga skriva i na kršć. korijene Europe koji se ne smiju izbrisati
Fra Mario Knezović rekao je da je to direktan udar Na Isusa Krista: “Europska Komisija kao neko najznačajnije upravno tijelo Europske unije službeno na 30 stranica daje smjernice da ne upotrebljavamo riječ Božić, a čak toliko zadire privatno da kažu da treba izbjegavati ime Marija i Josip. Ne treba nam biti očitije da je to udar, udar na Isusa Krista, na samoga Boga a onda i na kršćane. Na ovaj način, ako se Europi uzmu kršćanski korijeni, kršćanska filozofija od Europe neće biti ništa…”
“Vratite nam malog Isusa, Vratite nam sina Božjega,
Na proslavi ovoj fali glavni lik, Fali slavljenik.
Orašar je super, stvarno je, Al ne može zamijenit jaslice,
U njima je poanta glavni lik, Pravi slavljenik.
Ma super su kolači, fritule, Okićene jelke, lampice,
Zabave i fešte, priredbe, Božićne čarolije.
I zabavan je taj neki čudni djed, Podebeo stvor, duge brade, sijed,
Darove on nosi djeci svoj, Osim gladnoj afričkoj.
Od lažnog sjaja blješti cijeli grad, Kobasice i vino svugdje naći ćeš sad,
Lumpa se i gušta adventiranje, Uz malog kralja skrivanje.
Novac tu se slavi kao bog, Kupi, kupi više ovog, onog i tog,
Pred kamerama daruj siromašnog, Pa brzo s tim na fejs il blog.
Vratite nam malog Isusa, Vratite nam sina Božjega,….
Neka toplina Betl. svijeće obasja vaš dom, ugrije srca svih onih koji u njemu žive i udijeli vam sveti mir kako biste jedni druge nosili u molitvi i zahvalnosti kroz ovo milosno vrijeme.