Marijo, svibnja kraljice, Ti majko rajskog slavlja!
Pred sliku Tvoju ružice, na pozdrav svibanj stavlja!
Mariju, Isusovu i našu majku slavimo i častimo od davnina. Narod joj je posvetio crkve i kapelice, a u kalendaru su zapisani njezini brojni blagdani. Tako se spominjemo i slavimo: Gospu Lurdsku, Svijećnicu, Gospu Karmelsku, Gospu Snježnu, Veliku Gospu, Gospu Fatimsku, Mariju Pomoćnicu, Gospu od Zdravlja, Gospu Trsatsku, Gospu Žalosnu, Mariju Bogorodicu…
Naši bi dani bez Marijinih spomendana bili običniji, prazniji, jednoličniji.
No jedan je mjesec, a najljepši je od svih u godini jer ga je Gospodin okupao mirisima i bojama proljetnog cvijeća, posvećen Mariji. To je svibanj, mjesec toplih jutara, vedrog plavog neba, laganog povjetarca, bujne zelene trave i ugodnih večeri. I nije bilo ljepše prigode do li smjestiti Božju Majku u cvjetni dekor jednog ugodnog mjeseca. A svojom je veličinom i zaslužila da Ju nazovemo Kraljicom svibnja.
Kako joj ne posvetiti jedan cvjetni mjesec u godini kada Ona na svojim rukama drži sve mjesece godine i sve mjesece u kojima teče naš život?
Ono najvažnije što nas povezuje s Kraljicom svibnja su svibanjske pobožnosti. One su zov na zajedničku molitvu krunice, na glasno izricanje one naše dobro znane, a najljepše i blage molitve kojom Je pozdravljamo i veličamo:
Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom;
blagoslovljena Ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe Tvoje, Isus.
U Marijinom ružariju promišljamo i glavne događaje naše vjere: djevičansko začeće i otajstva Isusovog djetinjstva, Isusovu muku i uskrsnuće, te Marijino uznesenje na nebo. Molitva krunice, molitva je Mariji, ali i Njezinom Sinu. Nije li Isus prije svoje teške smrti na križu, ostavio svoju Majku učeniku, ali preko njega, i svima nama?
Kad Isus opazi Majku i blizu Nje učenika kojega je osobito ljubio, reče svojoj Majci: „Ženo evo Ti sina!” Zatim reče učeniku: „Evo ti Majke!” I od toga je časa učenik uze u svoju kuću. (Iv. 19,26-27
Jesmo li mi uzeli Mariju u svoj dom poput učenika?!
O, Marijo, majko Isusova i majko naša, moramo se zapitati i ovoga svibnja:
Molimo li se dovoljno da čuješ naše molitve?
Činimo li sve kako bismo pronosili Tvoju slavu?
Odričemo li se napasti grijeha kako ne bismo izgubili Tvoju ljubav?
Je li naša odanost Tebi, Božja Majko, dosegnula onu zemaljsku ljubav djeteta i majke koji su neraskidivo povezani krvlju i mlijekom?
Stoga neka mjesec svibanj bude mjesec molitve, pjesme i slavljenja Marije.
O, daj ga, daj blagoslovi i sve nas, Majko s njime,
te srca naša prizovi, da Tvoje slave ime !
Na kraju, sjećanje me vodi natrag u djetinjstvo i mladost, do onih davnih svibanjskih pobožnosti kada bismo nakon škole dojurili u crkvu, poslagali školske torbe do Gospinog mramornog oltara, uzeli krunicu u ruke i molili ružarij. Oko crkve su mirisale procvjetale akacije…, a mi smo se radovali životu…
Vojna Krizmanić, prof.