ISTINITA PRIČA KOJA ĆE VAS ZADIVITI
Pas je dresiran za prepoznavanje života nakon potresa. Njegovo držanje i činjenica da ostaje fiksiran, stav je koji spasiocu govori da na tom mjestu postoji život. A postavljen je ispred Isusa kao Euharistijskog Kruha u Tabernakulu, živoga Boga među nama.-
vlč. Arthur Byrne je ispričao: „Navečer posljednjeg dana svog posjeta Sjedinjenim Državama u listopadu 1995., Ivan Pavao II trebao je pozdraviti sjemeništarce u Sjemeništu Svete Marije u Baltimoreu. Bio je to ispunjen dan koji je započeo misom u parku Oriole u Camden Yardsu, mimohodom ulicama u središtu grada, posjetom baziliki Uznesenja, prvoj katedrali u zemlji, ručkom u lokalnoj pučkoj kuhinji koju je vodila katolička Dobrotvorna organizacija; molitva u katedrali Marije Naše Kraljice u sjevernom Baltimoreu; i na kraju brzo zaustavljanje u Sjemeništu Svete Marije. Raspored je bio zbijen, pa je plan bio jednostavno pozdraviti sjemeništarce dok su stajali vani na stepenicama. Ali Papa se probio kroz njihove redove i ušao u zgradu. Njegov je plan bio prvo posjetiti Presveti Sakrament. Kad su njegove želje obznanjene, osiguranje je krenulo u akciju.
Očistili su zgradu pazeći pozorno na kapelu u kojoj bi se Papa molio. U tu svrhu korišteni su visoko dresirani psi za otkrivanje bilo koje osobe koja bi mogla biti prisutna. Psi su obučeni za lociranje preživjelih u srušenim zgradama nakon potresa i drugih katastrofa. Ovi vrlo inteligentni i voljni psi brzo su prošli hodnicima, uredima i učionicama, a zatim su poslani u kapelu. Išli su gore-dolje prolazom, pored klupa i na kraju u bočnu kapelu u kojoj je držan Presveti Sakrament. Došavši do Tabernakula, psi su njušili, cvilili, pokazivali i odbijali otići, pažnja im je bila prikovana za Tabernakul, dok ih voditelji nisu pozvali. Bili su uvjereni da su tamo nekoga otkrili.
Mi katolici znamo da su bili u pravu – našli su stvarnu, živu Osobu u tabernakulu!”