Četiri svijeće
ČETIRI SU SVIJEĆE POLAGANO GORJELE.
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla: “JA SAM MIR.
NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.”
I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla: “JA SAM VJERA.
NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.
Treća je svijeća žalosno progovorila: “JA SAM LJUBAV.
NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila.
ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO DIJETE I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE.
“ŠTO JE TO?” upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.”
I rekavši to, počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI CEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”
Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..
NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!