O MUŽEVIMA KOJI “POMAŽU” ŽENAMA

 

Došao mi u posjetu moj prijatelj. Sjedili smo tako i pričali o životu…

“Odoh na sekundu oprati tanjure koji su ostali u sudoperu” – rekoh mu. Pogledao me je kao da sam mu rekao kako sam krenuo sastaviti svemirski brod. Reče mi, diveći mi se, ali pomalo zbunjeno: ” Dobro za tebe što pomažeš svojoj ženi! Kada ja to napravim, moja žena to ne cijeni. Jedne nedjelje sam obrisao pod, od nje ni hvala.” Vratio sam se sjesti s njim i objasnio mu kako ja ne pomažem svojoj ženi. Mojoj ženi ne treba pomoć, treba joj partner.

Ja sam partner u kući i zbog tog partnerstva su podijeljeni zadaci, ali se sigurno ne radi o pomoći u kući.
Ja ne pomažem svojoj ženi očistiti kuću, zato što i ja živim tu i moram je i ja čistiti.
Ja ne pomažem svojoj ženi kuhati, zato što i ja želim jesti pa moram i ja kuhati.
Ja ne pomažem svojoj ženi oprati suđe poslije jela, zato što sam i ja koristio to suđe.
Ja ne pomažem svojoj ženi oko djece, zato što su to i moja djeca i moja je uloga biti otac i roditelj.
Ja ne pomažem svojoj ženi prostirati i peglati veš, zato što je to i moj veš i veš moje djece.

Ja nisam pomoć u kući, ja sam dio kuće.

A što se tiče cijenjenja urađenog posla, pitao sam ga kada je posljednji put svojoj ženi, nakon što je završila s čišćenjem kuće, pranjem veša, nakon što je promijenila posteljinu na krevetu, okupala djecu, skuhala, organizirala itd., rekao hvala? Ali hvala tipa :”Wow. Ženo moja! Fantastična si!”
– Čini ti se apsurdnim? Izgleda ti čudno?

A kada si ti, jednom u 100 godina, očistio pod, očekivao si minimum nagradu za izvrsnost, sa puno slave.
-Zašto? Da li si ikada mislio o tome, prijatelju?

Možda zato što je, po tebi, sve to njena obaveza? Možda zato što si navikao da se sve to ona obavi, a da ti ne moraš ni prstom mrdnuti?

Dakle cijeni kao što bi volio da tebe cijene, na isti način i s istim intezitetom.

Pruži ruku, ponašaj se kao pravi partner, a ne kao gost koji je došao samo jesti, spavati i oprati se…OSJEĆAJ SE KAO KOD KUĆE U SVOM DOMU.   W.D.