Slaviti bez Slavljenika
„Advent nije niti počeo, a već su se razni adventi ‘otvorili’ i prostori ukrasili, ‘božićni domjenci’ najavili kao da je sutra Božić. No ipak, sutra ostaje samo sutra, a Božić neće doći niti 25.12., ako nastavimo ovim tempom“.
Krist jednom rođen u tijelu više se ne rađa, nego ostaje prisutan po Crkvi u svijetu. Što onda iznova slavimo i za što se pripremamo? Pripremamo se za slavlje Božića tako što iznova u spomen-činu našega otkupljenja slavimo otajstvo utjelovljenja i rođenja. Ali ako smo počeli slaviti Božić već sada, bez ikakve pripreme, što će nama onda 25.12.? Što će nam adventi i kuhana vina?
Ipak, iznova si želimo osvijestiti kako nije bit u slavlju prije slavlja i slavlju bez Slavljenika. Advent može sadržavati sve ove popratne sadržaje, ali cilj našega vjerničkog hoda treba biti u pripremi za rođenje, a ne kao da se već dogodilo. Umorit ćemo se od svjetla, hrane i svega te ćemo 25.12. bit premoreni za bilo kakvo slavlje.
Ali ako smo počeli slaviti Božić već sada, bez ikakve pripreme, što će nama onda 25.12.?
Također, svi izvanjski elementi bi trebali upućivati na ono unutarnje stanje radosnog iščekivanja, ali počesto ovo izvanjsko samo maskira nutarnju prazninu. Nemojmo ostati neispovijeđeni u Adventu i nemojmo zaboraviti da nema slavlja Božića bez euharistijskog slavlja. Sva druga slavlja trebaju nas voditi prema tom najuzvišenijem slavlju našeg vjerničkog života.
Bit će vremena za lampice i kobasice, ali hoćemo li imati vremena jedni za druge? Hoćemo li imati vremena za vlastitu obitelj? Hoćemo li u konačnici na Božićno jutro biti toliko premoreni da ćemo zaboravit na misno slavlje? Nemojmo sakriti Božić sami od sebe…
„Zašto je bitno da kao obitelj svake nedjelje u došašću zapalimo adventsku svijeću i zajedno se pomolimo? 4 su nedjelje došašća i svake nedjelje palimo jednu svijeću više.
Znači da je, kako se približavamo Božiću, sve više i više svjetla.
A to je što što za Božić dolazi Onaj koji je za sebe rekao: ,Ja sam Svjetlo svijeta.’ (Iv 8, 12)
I paleći svijeće kao obitelj, mi želimo Isusu dopustiti da nam bude svjetlo, odnosno, da nam bude putokaz u našim obiteljskim odnosima, to jest, da se u ponašanju jedni prema drugima vodimo pitanjem: A kako bi Isus postupio na mome mjestu?
Koliko bi više ljubavi bilo u našim obiteljima kada bi se vodili tim pitanjem. Zato, pitajte vaše roditelje imate li u kući adventski vijenac sa svijećama, a, ako ga nemate, možete ga izraditi sami, kupiti ili naručiti.