5 SAVJETA Kako živjeti Veliki tjedan u godini Jubileja?
Veliki tjedan prilika je za jačanje kreposti nade koja nas pokreće prema vječnom životu.
Veliki tjedan unutarnje je hodočašće u kojem s Isusom ponovno prolazimo središnje događaje našega spasenja, dok nas On poziva da ga slijedimo kroz novu i vječnu Pashu – iz smrti u život, s ovoga svijeta na onaj budući. Evo kako se, možemo u tišini, molitvi i poniznosti pripremiti da nas ove godine Uskrs ne zaobiđe, nego preobrazi.
- Odvoji vrijeme za tišinu i sabranost
Veliki tjedan, nije tjedan za žurbu, brigu i raspršenost. “Već od ponedjeljka treba ući u tišinu – ugasiti višak buke, medija i razgovora koji ne hrane dušu. Pokušaj svaki dan odvojiti barem 10 minuta u tišini pred križem. Isus tada može progovoriti najjasnije.”
- Čitaj evanđelja dana i razmatraj Kristovu muku – Čitanja ovog tjedna vode nas korak po korak prema Velikom petku. Čitaj evanđelje dana, pitajući: ‘Što mi, Gospodine, želiš reći?’” Posebno u četvrtak i petak prati liturgiju i razmatraj Isusovu žrtvu.
- Idi na ispovijed ako još nisi – Očisti srce, jer Uskrs nije samo događaj, nego susret s Uskrslim. “Ispovijed je temelj svake prave pripreme”. Nemoj čekati zadnji dan – pokaj se, priznaj i otvori srce milosti.
- Izbjegavaj svađe tračeve i teške riječi – Veliki tjedan je sv. vrijeme. Pokušaj u svom domu, obitelji i poslu ne unositi dodatnu napetost. “Budi mirotvorac. Ako treba, prešuti, oprosti, moli u tišini” i Isus je u Velikom tjednu šutio više nego govorio.
- Uključi malu žrtvu i čin ljubavi – Od ponedjeljka do Uskrsa možeš izabrati jednu žrtvu (npr. bez slatkog, bez kave, TV-a) i gestu ljubavi (poziv starijima, pomoć susjedu, dar za siromašne). “Tako postaješ dio Isusove žrtve – ne riječima, nego djelima”.
Veliki tjedan – prilika za jačanje kreposti nade – Veliki tjedan je poziv da “budemo blizu Isusu: da ga pratimo na Cvjetnicu u Jeruzalem, da s njim blagujemo Pashu koju je žarko želio blagovati s nama u Velikoj dvorani, da bdijemo s njim u molitvi u Getsemanskom vrtu, da poput njegove Majke stojimo s njim podno križa na Kalvariji, te da ga zatim susretnemo uskrsloga, dok s nama ponovno kroči kroz život, poput puta u Emaus”.
Veliki tjedan povlaštena je prilika da ispitamo koliko uistinu živimo s Onim koji je preuzeo našu ljudsku narav kako bi ostao s nama – i u nama. U ovoj Svetoj godini posebno promišljamo o nadi. KKC nadu definira kao „teološku krjepost kojom želimo kraljevstvo nebesko i vječni život kao svoju sreću, pouzdajući se u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na vlastitu snagu, nego na pomoć milosti Duha Svetoga“ (br. 1817). To je bogata i duboka definicija koja nam pomaže razumjeti kako bismo trebali živjeti ne samo najsvetiji tjedan u godini, nego i cijeli život. Nada je, ističe Katekizam, iznad svega želja za kraljevstvom nebeskim i vječnim životom. Tu vječnost možemo, u nekom zametnom obliku, već sada živjeti: jer vječni život – kako Isus kaže – jest poznavanje Boga Oca i Njega samoga, a kraljevstvo je Božje posvuda gdje Krist Kralj kraljuje – pa tako i na križu. Veliki tjedan osnažuje nas u toj spoznaji i zajedništvu te nam pomaže rasti u čežnji za vječnim ispunjenjem. Veliki tjedan vrijeme je u kojem činimo vlastitom molitvu dobrog razbojnika na križu i otvaramo se Isusovoj ponudi raja. Priznajemo, kako pjevamo u Exultetu na uskrsnom bdijenju, da „naše rođenje ne bi bilo nikakav dobitak da nismo bili otkupljeni“, da Krist nije slomio „zatvorske rešetke smrti“ i „uskrsnuo kao pobjednik iz podzemlja“. To je vrijeme kada jasno vidimo bitku između dobra i zla, života i smrti, neba i pakla. “To je također prilika za jačanje krjeposti nade koja nas pokreće prema vječnom životu – Kraljevstvu koje je Krist za nas otkupio”!