Križni put: Isuse, nemoj sam, skupa ćemo!
UVOD Koliko je kroz ovaj život bilo stvari koje su te povrijedile? Ljudi kojima nisi značio ništa. Koliko si prošao bola u tišini? Ljutnje. Bijesa. Nezadovoljstva. Za kolike si bio nevidljiv? Koliko se samo strahova, sumnja, nesigurnosti nataložilo po prostorima tvoje duše? Ne može se to ni nabrojiti. A onda dođe netko tko podmetne svoja leđa. I kaže: „Skupa ćemo! I ja sam prošao sve to.“ Malo je takvih. Jako, jako malo. Ali ih ima. Isus. Hvala ti, Isuse, što si tu kada treba. Prati me na mom križnom putu. a ja ću pratiti tebe na tvom.
Nisi stvoren da bi strahovao, ni da bi brinuo, ni da bi bio tužan. Stvoren si da bi bio radostan i uživao u radostima i ljepotama života kojeg ti je Bog pripravio. Zašto sumnjaš u Njegovu pomoć? Zašto se još uvijek pitaš kako će on riješiti tvoje probleme? Nije na tebi da pokušavaš shvatiti i predvidjeti kako će On to učiniti. Nema veze radilo se o nemogućoj situaciji ili nekoj lakše rješivoj. U Njegovoj ljubavi i svemoći pronađi svoj mir i ne sumnjaj!
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut.
PRVA POSTAJA: Pilat osuđuje Isusa na smrt
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Kad pretrpiš veliku bol, sve je drugačije. Kad prođeš izdaju. Razočarenje. I vidiš kako se na tebi skuplja povreda na povredu. Ne slušaš više prazne priče. Niti lažne nade. Sve si vidio. Sve si prošao. I sada želiš samo malo mira. Kad pretrpiš veliku bol, ne trebaju ti drugi da vode bitke za tebe. Mnogo toga možeš sam. Ali ipak trebaš nekoga za zagrljaj. Osjećaj ljubavi. Blizinu koja će unijeti dašak svjetla u tvoj svijet. Tvoje odnose. Isus je tu. Prolazi isto što i ti.
Kada vidiš da si opterećen, nemiran, prestrašen, zabrinut – zastani! Sjeti se čiji si sin! Sin Boga živoga! Boga koji te ljubi ljubavlju neizrecivom, nedokučivom, neobuhvatljivom, nenadmašivom. Ljubavlju koju ne možeš zaslužiti ničim jer nema cijene, ali ljubavlju koja i ne traži ništa od tebe nego te ljubi bezuvjetno bez obzira na to kakav si. Sin si Oca koji se toliko ponizio iz ljubavi prema tebi da je postao čovjekom, trpio, uzeo na sebe sve tvoje grijehe da otkupi i da bi ti bio zauvijek sretan. Zar još uvijek sumnjaš u Njegovu pomoć?
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Dušom njenom razboljenom, rastuženom, ražaljenom, prolazio mač je ljut.
DRUGA POSTAJA: Isus prima na sebe križ
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Nećeš i ne možeš sve zadržati. Mladost, lijepo lice, vitak stas, zdravlje. Proći će sve kako je i došlo, ali probaj makar djetinju dušu zadržati. Vjeru. Vjeru da će sve na kraju izići dobro. Jer trebat će ti. Kao i nada. I ljubav. Pokušaj što duže osmijeh na licu zadržati, jer bit će mnogo onih koji će ti ga pokušati skinuti. Slomiti. Nećeš ni prijatelje moći zadržati, jer nikoga se zadržati ne može. Možeš samo dati razloga da ljudi ostanu, a što će oni napraviti, to nije na tebi. Zadrži vjeru u dobro. Zadrži vjeru u Boga.
Bogu si uvijek dragocjen i vrijedan bez obzira na svoje pogreške, nesavršenosti, grijehe. Ne trebaš se truditi ništa činiti da bi te Bog više ljubio jer Njegova je ljubav savršena i uvijek ista. Da bi ti bio miran i sretan trebaš živjeti. Samo ljubiti. Prihvati Božju ljubav, pogledaj se Njegovim pogledom ljubavi i vidjet ćeš koji ćeš mir zadobiti i koju radost osjetiti!
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
O koliko ucviljena bješe ona uzvišena, Majka Sina jedinog!
TREĆA POSTAJA: Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Imamo puno rana. Svaka naša rane je netko tko nas nije volio. Ili makar glumio da nas voli. Netko kome smo sve davali, a od koga ništa nismo primali. Svaka naša rana je osjećaj da je nekada nešto negdje pošlo ukrivo. Ali što, kako, kada, do koje mjere, to ne razumijemo. I kada bi bio neki spisak rana, bilo bi tu puno imena. Bilo bi tu svega. Bio bi popis stvari koje smo činili, a nismo trebali, i popis stvari koje smo trebali, a nismo činili. Svaka naša rana je to što nismo dovoljno voljeli sebe, bližnjeg. I Boga.
Nikada se ne umori od ponovnog ustajanja nakon padova i opraštanja samom sebi. Bilo bi oholo odustati. Stalno si ponavljaj. “Bog me voli najviše. On je svemoćan.” I vidjet ćeš. Nestat će strah i nemir. Zakorači hrabro. Ne razmišljaj previše. Samo se prepusti poput djeteta koji vjeruje bezuvjetno svom Ocu. Ne boj se i budi miran. Što ne bude po tvom planu, to znači da ima nešto što je još bolje za tebe. Bog nikada ne razočarava. On je onaj koji razveseljava i smiruje. I naposljetku: budi strpljiv. Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Bol bolova sve to ljući blaga Mati gledajući muke slavnog Sina svog.
ČETVRTA POSTAJA: Isus susreće svoju svetu majku
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Nisu naši životu jednosmjerne ulice. Ljudi dolaze i odlaze. Na trenutak se zadržavaju i ostavljaju različite tragove. Neki ostavljaju lijepe, neki ružne tragove. Za neke bi susrete želio da potraju, a za neke da se nikada nisu dogodili. Kako god bilo, uvijek za svakoga imaj lijepu riječ. Osmijeh. Nježan dodir. Kao majka. Nikada ne znaš što je neka osoba prošla. Koliko je rana na njenoj duši? Jeli bilo više onih koji su je voljeli ili onih koji su je samo iskorištavali? Ništa ne znaš. Ali Bog sve zna
Nemoj nikada posumnjati da se dobrota ne isplati. Nikada ne znamo koji se sve blagoslovi po tome dogode. Jer Bog stostruko nagrađuje dobrotu. Ali nije nam sve odmah znano. I zapamti. Samo jednu borbu moraš dobiti. Sa samim sobom. Da odustaneš od svojih planova i prepustiš se Božjem vodstvu. Božjim planovima. Kad to uspiješ, bit ćeš sretan čovjek.
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Koji čovjek ne bi plak’o Majku Božju videć tako u tjeskobi tolikoj?
PETA POSTAJA: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
To što netko ima oblik čovjeka ne znači da je čovjek. Ljudi ponašanjem sve pokažu. Osjetiš to na svojoj koži. Izgled je manje bitan. I nemoj da te privuče neko blještavilo izvana. Naslage šminke. Hrpa sladunjavih riječi. Markirano odijelo i kravata. Nije to bitno. Nimalo. Bitno je kakva je osoba prema tebi. Poštuje li te? Možeš li se na nju osloniti u svojim teškim trenucima? Kakve osjećaje u tebi budi kada ti se približi i koliko se možeš otvoriti? Šimun je pokazao mnogo. Šimun je učinio mnogo.
Sve što te opterećuje, samo predaj u Njegove ruke i vjeruj da Bog čuje tvoj vapaj! Da, zvuči jednostavno da bi bilo istinito. Ali, to je jedini pravi put k miru i radosti, k oslobođenju od tog preteškog tereta straha, briga, tjeskoba koje opterećuju tvoju dušu. Bog je vjeran svojoj riječi: „Kad sam Te zazvao, uslišio si me, Gospodine!“ (Ps 138)
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Tko protužit neće s čistom, kada vidi gdje za Kristom razdire se srce njoj?
ŠESTA POSTAJA: Veronika pruža Isusu rubac
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Nevjerojatno je to u čovjeku. Koliko god boli prošao i povreda zadobio samo jedno mu treba. Da ga netko sasluša. Ne trebaju mu neka čuda. Niti neki posebni trenuci. Tretmani. Ushićenja. Samo da netko pokaže da ga sluša. Bude tu. I sve je drugačije. Doista malo ljudske blizine i sve se mijenja. A zašto je danas postalo tako teško saslušati nekoga? Doći i pokloniti trenutak čiste pažnje. Bez gledanja sa strane. Neprocjenjivo je imati nekoga s kime možeš podijeliti težak dan. Ali i onaj lijepi. Nazvati ga i prepričati mu. Ali uvijek ima onih koji su tu kad treba. Veronika je tu.
Ne gubi nadu! Ako Bog koji poznaje bijedu ljudskih postupaka još uvijek nije izgubio nadu da svijet može biti ljepše mjesto, zašto si je ti izgubio? Bog je svemoćan. Zašto onda još uvijek sumnjaš da može riješiti tvoj problem? Samo se dobrim pobjeđuje zlo! Pobijediti dobrim zlo, ljubavlju mržnju, razumijevanjem osudu – to je prava pobjeda, to je prava borba, pravo herojstvo. Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Zarad grijeha svoga puka gleda njega usred muka i gdje bičem bijen bi.
SEDMA POSTAJA: Isus pada drugi put pod križem
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
I najjači se umore. I padnu. I kažu: „Ne mogu više.“ Jer život je takav da često ne ostavlja uzmaka, prostora za razmišljanje i pogled natrag. Moraš naprijed, htio – ne htio. Moraš naprijed, boljelo – ne boljelo. Imao plana ili ne, novi dan će svakako doći. Možda bolji, a možda gori. A možda i isti. Ali nešto će te u njima podsjećati na one stare dane. Pune boli, pitanja, traženja. I pitat ćeš se koje si lekcije naučio i koje još trebaš naučiti. Samo se nemoj predati.
Vrijeme je da staneš i povučeš se na trenutak u sebe. Vrijeme je da prihvatiš da nije dobro za tvoju budućnost da baš uvijek sve bude po tvom planu, na tvoj način, u tvoje vrijeme. Vrijeme je da odlučiš. Vrijeme je da se prepustiš Njegovom vodstvu. Što prije to učiniš, prije ćeš početi prepoznavati Njegove blagoslove i tek tada će se početi ostvarivati one najdublje čežnje tvoga srca. Koje jedino Bog može ispuniti. Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Gleda svoga milog Sina, ostavljena sred gorčina, gdje se s dušom podijeli.
___
OSMA POSTAJA: Isus susreće jeruzalemske žene
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
S vremenom naučiš da u životu nije važno puno stvari. Kako si nekoć mislio. Niti neka prevelika pompa oko napuhanih priča. Sve se to za dva dana ispuše. Bitno je nešto drugo. Samo par ljudi. Nekoliko iskustava koje ispunjavaju. I pokoja mala stvar koja raduje. A onda kad naučiš srcem promatrati svijet, otvaraju je jedna njegova druga vrata. Tihi predjeli tvoje duše oživljavaju. I počinješ živjeti jednim dubljim životom. Mirnijim. Ispunjenijim. Jeruzalemske žene.
Ako znamo da je naš Bog Otac svemogući koji nas ljubi i brine za nas, onda više nemamo opravdanje za strah. Zar bi Otac, koji nas toliko ljubi, da je postao čovjekom i bio razapet radi nas, dopustio da nam se dogodi nešto što nije dobro za naše spasenje? Osoba koja vjeruje Božjoj ljubavi i svemoći, predaje život svoj u ruke Božje, vjeruje da je Njegovim rukama sigurna, zaštićena i stoga osjeća mir. Svemogući Bog moćniji je od ičega i ako On nešto dopusti, to znači da zna razlog za to, a mi Mu trebamo vjerovati i strpljivo sačekati da otkrijemo taj razlog.
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Vrelo milja, slatka Mati, bol mi gorku osjećati daj, da s tobom procvilim.
___
DEVETA POSTAJA: Isus pada treći put pod križem
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Kad god ti dođe teško sjeti se onih teških dana koje si već prošao. I preživio. Pobijedio. Sjeti se snova koji su te nekoć držali i gorljivosti s kojom si prema njima išao. Neopterećen. Nepoljuljan. Odlučan. Sjeti se svih ljudi koji su prošli tvojim putem. Onih koji su ti pružili ruku kada si pao. I onih koji su ti podmetnuli nogu da padneš. Jer su te i jedni i drugi naučili kako živjeti, tko je tvoj, tko nije i tko nikada neće biti. Kad god ti dođe teško sjeti se da ti dani prolaze. I da se lijepi i teški dani u životu izmjenjuju kao svjetlo i sjena. Kao neki nijemi film na traci. Moraš nekada naučiti i u mraku hodati. Boriti se za nešto za što nemaš garanciju. Ići naprijed i kad puta nema. Jer kada bi sve glatko išao, kako bi rasla tvoja snaga?
Umjesto prigovaranja Bogu “Zašto si meni dao ovaj teret?”, zahvali Mu na povjerenju što vjeruje da si stvoren za velika djela. Bog je darivatelj i razveseljitelj, a ne osvetitelj, rastužitelj, oduzimatelj radosti. Prije svega, on gleda na naše spasenje. Idi putem vjere. Danas ali i svakog dana svoga života do konačnog susreta s Njime.
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Neka ljubav srca moga gori sveđ za Krista Boga, da mu u svem omilim.
DESETA POSTAJA: Isusa svlače
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Kad pukne neka čaša zvoni, zveči, pršti staklo na sve strane. Svi se okreću i gledaju što, kako, kome je puklo. I skupljaš mali milijun komadića raspršenih uzduž i poprijeko. Ali kad pukne nešto u duši to nitko ne vidi. To nitko ne čuje. To nitko ne zna. A prasak je stotinu puta veći. I bol je veća. I osoba raspršena na bezbroj komadića više. A sve zbog jedne krive riječi. Krivog pogleda. Manjka pažnje. Poštovanja. Hladnoće. Kad pukne jedno srce to cijeli svemir osjeti.
Ne muči sebe grižnjom savjesti kada učiniš nešto pogrešno. Ako si se iskreno pokajao i ispovijedio svoj grijeh, vjeruj da dobri Bog ima moć sve okrenuti na dobro jer On i po krivim crtama pravo piše. Uvijek vjeruj Bogu, na koncu ćeš vidjeti da je Bog uvijek u pravu i da je sve što je radio, radio za tvoje vječno dobro.
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Neka dođu i na mene patnje za me podnesene Sina tvoga ranjenog.
JEDANAESTA POSTAJA: Isusa pribijaju na križ
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Kad te duša boli nikada ti nije jasno što te točno boli? Gdje je ona neobjašnjiva bol? I dokle će trajati? I kad prođe vrijeme rana koje se vide i više ne osjećaš ništa s tog mjesta, postoji onaj dio u tebi s kojega bol ne prestaje. Tiha. Nečujna. Neobjašnjiva bol. Možda povreda neke drage osobe. Razočarenje. Izdaja. No nakon toga više nikada nisi isti. Razlomljen na tisuće komadića. Pokušavaš složiti ono što se složiti da, ali cjelovit više ne možeš biti. Na koncu shvatiš da ostaje samo jedna stvar. Sve predati Bogu.
Da nema kušnji i životnih teškoća, kako bismo se Bogu približili? Kako bismo spoznali onu dubinu života i međuljudskih odnosa? Kako bismo Boga upoznali? Najdragocjenije lekcije najteže su lekcije i za njih treba vremena. Ali kada se polože, sreća i zahvalnost su veće.
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Daj mi s tobom suze livat, Raspetoga oplakivat, dok na svijetu budem ja.
DVANAESTA POSTAJA: Isus umire na križu
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Velika je bol kad iz tvog života odlaze ljudi koji su ti nekoć bili dragi. Bliski. Prirasli srcu. I jednu stvar moraš znati. Ne možeš utjecati na to hoće li ili neće otići od tebe. Ali na jednu stvar možeš utjecati. Da voliš i dalje. Istom snagom. Da daješ ljubav onima koji su ostali. Da živiš i dalje za one za koje si se dužan boriti. Jer drugoga nemaju. Nemoj odustati! Život se uvijek nastavlja.
Zapamti jednu stvar. Tvoji porazi imaju smisao. Da nema poraza, nikad ne bismo cijenili i uživali u pobjedi jer ne bismo znali njezinu pravu vrijednost u koju je utkano mnogo truda, vremena, žrtve i odricanja, mijenjanja i umiranja sebi.
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
U tvom društvu uz križ stati, s tobom jade jadovati želja mi je jedina.
TRINAESTA POSTAJA: Isusa skidaju s križa
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Ljudi misle da se može sakriti tuga. Ali ne može. Ljudi misle da se može sakriti ljutnja, bijes, očaj, osjećaj osamljenosti. Ali ne može. Ništa se ne može sakriti. Sve se to utiskuje u naše lice. Polako. Sigurno. Bez milosti. Svaka ružna riječ, krivi pogled, nedostajanje. Sve se bilježi. A onda prođu godine. Pogledamo se u ogledalo. I vidimo da su to neki drugi ljudi. Ne znamo što i kako se to dogodilo. Ali dogodilo se. No postoji utjeha. A ta je da sve te stvari imaju neki smisao kojega ćemo jednog dana razumjeti. Osjetiti. Dohvatiti.
Naš cilj je nebo, a tamo te, ako budeš vjeran Božjim zakonima i pun ljubavi kao sveci čeka ono „što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo“ (1 Kor 2, 9) Osluškuj poticaje Duha Svetoga u svom srcu i razumu, čitaj Bibliju, hrani se Božjom riječju, tijelom, nadahnjuj se životopisima svetaca i duhovnim štivom, slušaj duhovnu glazbu, klanjaj se Onomu koji te stvorio i zna za što si stvoren. Smiluj se nama gospodine. Smiluj se nama!
Kada dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor.
ČETRNAESTA POSTAJA: Isusa polažu u grob
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Takav je život da sve prije ili kasnije završi. I ono u što si ulagao godine svoga života i ono što se samo za trenutak dogodilo. Pa čemu brinuti? Živcirati se? Čemu gomilati bilo kakve zalihe kad ćeš prije ili kasnije sam odavde otići? Postoji jedna druga strategija. Živjeti. Gledati naprijed. Osjećati. Jer sve je bolje kada si neopterećen. Stvarima. Iskustvima. Kada su tvoje ruke i tvoje srce slobodno za drugoga. Kada nečiji život po tvom životu postaje bolji. Velika je to stvar.
Želim naučiti biti ona koja istinski vjeruje Bogu djetinjim povjerenjem potpuno predajući Mu sve ljude i situacije koje ću doživjeti. Želim naučiti istinski ljubiti Boga, sebe i sve koje mi Bog šalje u život. I nije to malen ni uvijek lagan zadatak, ali ostvariv je uz Božju pomoć i milost. “Život s Kristom predivna je avantura” Staviti Boga ispred i iznad svega i tada ćemo uživati sve blagoslove koje nam je Bog pripremio. Hrabro s Bogom koračati u nove izazove!
Smiluj se nama Gospodine. Smiluj se nama!
Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi u nebeski blažen dvor.
ZAVRŠNA MOLITVA Nevjerojatno je kako je sve u ovom svijetu prolazno, a mi baš za tim trčimo kao ludi. Mislimo, usrećit će nas ova stvar, ona stvar, a nakon dva dana shvatimo da naše srce i dalje ostaje prazno. Nevjerojatno je koliko nam puno treba da kažemo riječ „oprosti“, a samo je malo potrebno da je prevalimo preko usana i sve je već drugačije. Sve je to od toga kad se srce slomi više puta, a moraš dalje nastaviti živjeti kao da ništa nije bilo. Nevjerojatno je ali ljepota doista nije u vanjštini. Ljepota je u tome kada te netko pita „kako si“ i doista brine o tvojim osjećajima. A najvjerojatnije od svega je to da smrt nije kraj. Već novi početak. Put u novi život s Bogom. Put Uskrsa. Zna Bog što nam je potrebno za naše vječno dobro – spasenje i sreću. Nemojmo se opterećivati brigama i razmišljati kako ih riješiti. Jedno je potrebno učiniti. Predati to Bogu, ljubiti Ga, slaviti i zahvaljivati Mu, vjerujući da je On to sve već riješio. Svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Hvala ti, Isuse, na tome.
Križni put obitelji
Uvodna molitva Gospodine Isuse, obitelj je dar koji si nam povjerio, mjesto gdje učimo ljubiti, opraštati i služiti drugima. U obitelji rastemo u vjeri, suočavamo se s izazovima života u svijetu prepunom nesigurnosti, ali i zajedno kročimo putem svetosti. No, u obitelji često nailazimo i na poteškoće – razilaženja u mišljenjima, umor, križeve raznih bolesti, nesigurnosti i kušnje koje žele oslabiti naše obiteljsko zajedništvo. Pomozi nam da na ovom putu križa otvorimo srca Tvojoj milosti. Daj da u svakoj postaji prepoznamo naše obiteljske križeve, ali i Tvoju prisutnost koja nam daje snagu da ih nosimo s ljubavlju. Uči nas, Gospodine, strpljenju, poniznosti i ustrajnosti kako bismo, poput Tebe, ostali vjerni volji našeg Nebeskog Oca. Blagoslovi naše obitelji, Gospodine, da u njima vladaju mir, poštovanje i međusobno povjerenje. Daj da u križevima svakodnevice ne posustanemo, nego da u Tebi nalazimo izvor nade i utjehe. Gospodine, vodi nas putem svjetla i spasenja, da po križu dođemo do uskrsne radosti. Po Tebi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
1 ISUSA OSUĐUJU NA SMRT Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Moja obitelj i ja krenusmo tog jutra prema tržnici. Put nas je vodio preko trga Pilatove palače. Zapinjemo u gužvi razjarene gomile koja se gura, prepire, proklinje i prezirno traži nečiju smrt. Tvoju smrt, Gospodine. Prije nekoliko dana pjevali smo Ti Hosana, bacali Ti ogrtače pod noge, Tebi, Kralju. Što se sad događa? Ne razumijemo. Traže od Pilata Tvoju smrt. Smrt razapinjanjem. Pilat popušta ovoj mahnitoj rulji, osuđuje Te i predaje krvnicima. Htjeli smo nešto reći u Tvoj prilog, Isuse, ali nas obasuše udarcima, pogrdama i izbaciše s trga. Zaprepaštenje i nevjerica. Tuga i strah. A Ti, Isuse, k’o janje stojiš mirno i predaješ se u ruke krvnika. Pomolimo se. Isuse, daj nam djelić Tvoje ljubavi kad i nas osuđuju i preziru jer smo Tvoji prijatelji. Daj nam zrnce Tvoje spremnosti podnošenja muke za bližnjega. Daj nam mrvu Tvoje snage opraštanja onima koji nam podmeću zamke. Daj nam razumjeti Tvoju ljubav, Isuse. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
2 ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Isuse, Ti ne bježiš od križa. Uzimaš ga na svoja ramena – ne opireš mu se, ne prigovaraš, ne odbacuješ ga. Bez gorčine si rekao „DA!“ svojoj patnji. Prihvaćaš križ s potpunim povjerenjem u Očevu ljubav znajući da je to jedini put kojim nam možeš dati život i dovesti nas u jedinstvo s Ocem. I naše su obitelji u Tvojemu planu. Uzimanjem svojega križa pokazuješ nam da nismo sami u našim patnjama i pozivaš nas da Ti vjerujemo. Osjećamo li se kao par sami i bespomoćni pred svojim najvećim križem? Vjerujemo li da nas Bog ljubi neizmjerno i u našoj patnji – čak i više? Pomolimo se. Gospodine, u našim nevoljama, strahu, bolima i patnji bliže si nam nego itko drugi od ljudi. Svaki križ nosiš s nama. Pomozi nam da nikad ne sumnjamo u Očevu neizmjernu ljubav prema nama. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
3 ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Isuse, umoran i izranjen, padaš pod težinom križa. Tvoj pad nije samo fizički – to je pad u poniženje, u ljudsku slabost, u bol napuštenosti. No, Ti ne ostaješ na tlu. Dižeš se i nastavljaš dalje. I mi padamo pod teretom života. Nekad je to pad u beznađe kada više ne vidimo izlaz. Nekad padamo u nestrpljivost, ljutimo se jer stvari ne idu kako bismo htjeli. Nekad nas pritisnu obveze, toliko ih je da zaboravljamo stati, pomoliti se, osjetiti Tvoju prisutnost. A ponekad padamo u oštre riječi, vikanje na one koje volimo, jer nam ponestane strpljenja. Ali Ti si tu, Isuse. Ti znaš težinu naših padova. I ne prekoravaš nas, nego nas pozivaš da ustanemo, da se ne bojimo vlastite slabosti, već da u njoj prepoznamo priliku za oslonac na Tebe. Tvoj pad nije bio kraj – bio je korak prema uskrsnuću. Pomolimo se. Gospodine, kada padnem u umor, ljutnju, nesigurnost i preopterećenost, podsjeti me da se u Tebi nalazi snaga. Nauči me uspraviti se i ići dalje s pouzdanjem u Tvoju ljubav. Isuse, kada padnem pod teretom života, pomozi mi da ne ostanem ležati, nego da s nadom ustanem i krenem dalje. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
4 ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU Klanjamo Ti se Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Isuse, na putu prema Kalvariji susrećeš Mariju, svoju svetu Majku. Njezino srce drhti, ali te ne napušta. Njen blagi pogled, tiha molitva i majčinska ljubav daju Ti snagu da nastaviš dalje unatoč tome što je teško. Možemo zamisliti bol koju je Marija osjećala dok Te je gledala ranjenog i poniženog, a nije mogla učiniti ništa više nego biti uz Tebe. I mi često u našim obiteljima doživljavamo slično, dok djeca vrludaju putevima života, prolaze kroz životne patnje i poteškoće. Ne možemo preuzeti njihov križ, ali možemo biti tu za njih, u tišini moliti, dati im podršku, suosjećanje i ljubav, a prije svega vjeru da postoji netko tko ih voli i brine se za njih više od nas. Pomolimo se. Majko Marijo, Ti znaš kako boli gledati dijete u patnji. Pomozi nama roditeljima da budemo poput Tebe – tiha, vjerna, strpljiva i postojana ljubav koja se ne plaši boli, koja ne odustaje dok je teško i koja ljubi do kraja. Gospodine, predajemo Ti budućnosti svoje djece, sve njihove borbe i križeve. Daj da u svakom trenutku znaju da su voljeni te da ih Tvoj blagi pogled, poput majčina, nikada ne napušta. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
5 ŠIMUN C. POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Isuse, na Tvom putu do Kalvarije naišao je čovjek koji je bio prisiljen da Ti pomogne nositi Tvoj teški križ i Ti si prihvatio njegovu pomoć. Bio je to Šimun Cirenac. Svaka obitelj isto ima svog Šimuna Cirenca koji podmeće svoja leđa u nošenju križa svojih ukućana. Najveća odgovornost i teški križ današnjih obitelji dobar je i cjelovit odgoj, rast i sazrijevanje njihove djece u radosti obiteljskog zajedništva i života. Mnoge su obitelji izranjene i umorne u odgajanju i podizanju svoje djece u ovom surovom svijetu. Kao obitelj trebamo prijatelje, druge obitelji iz župne zajednice kako bismo bili pomoć i potpora jedni drugima. Isuse, trebaš nas danas da kroz naše ruke možeš liječiti i podizati najranjivije, one koji vape za pomoć u našoj obitelji i u našoj blizini. Trebaš nas da kroz naša usta progovaraš, da uputiš svoje riječi ohrabrenja onima kojima je teško, koji su ožalošćeni i umorni, koji se slamaju pod teretom svojih križeva i teško im je nastaviti ovaj zemaljski hod. Pomolimo se. Gospodine, kad gledamo kako zahvalno primaš pomoć Šimuna Cirenca, nauči i nas da budemo poput njega – ne samo unutar svojih obitelji, već i u našim župnim i obiteljskim zajednicama. Daj da jedni drugima budemo oslonac, kako bismo zajedno mogli ispuniti svoje poslanje u ovom svijetu. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
6 VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Prorok Izaija prorekao ja da Gospodin u svojoj muci neće imati ni obličja ni ljepote. Ali dobra Veronika u njegovu je iznakaženom, krvavom licu prepoznala svojega Gospodina i Učitelja, koji joj je uzvratio svojom slikom na rupcu ljubavi i nježnosti. I u obitelji naši odnosi mogu s vremenom postati hladni, tupi i neosjetljivi. Dok na početku ne primjećujemo mane i lako podnosimo pogreške, dođu dani kad prođe zaljubljenost, kad ohladi prvi ljubavni zanos, kad svaka pogreška postane teška, kad se supruzi, djeca i roditelji sve manje gledaju licem u lice pa se katkad gotovo i ne prepoznaju. Dođu opasnosti da brak postane veliki i nesnosan teret. Gospodine, kako je tada važno u obiteljskom zajedništvu, u bračnom drugu, u svojoj djeci, roditeljima otkriti sliku Tvojega lica, sliku Tvojega trojstvenog božanskog zajedništva! Povjerovati da u mojima, u mojoj obitelji, ti Kriste, živiš, da ti je do svih nas stalo, da si nas onim našim – da – na vjenčanju sa sobom povezao za cijeli život i cijelu vječnost, da si nam darovao našu djecu, da je sve što jesmo u zajedništvu života dar tvoje ljubavi. Pomolimo se. Gospodine Isuse, pomozi nam da u našem zajedništvu otkrijemo Tvoje lice te da jedni drugima pristupamo s pažnjom i ljubavlju kako je Tebi na križnom putu pristupila dobra Veronika. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
7 ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Izranjeni Isuse, Ti ponovno padaš pod teretom križa. Iako bez grijeha, zbog nas i našeg spasenja, nosiš težinu grijeha cijelog svijeta. Tvoje tijelo je izranjeno, ali bol pada Te ne zaustavlja. Nisi bježao od križa i odlučno ustaješ – nakon prvog i sada nakon već drugog pada. Pokazuješ nam da i u najtežim trenucima, unatoč boli, moramo ustati i nastaviti hodati. I mi, Gospodine, često padamo pod težinom svojih grijeha, ali i teškoća u obiteljskom životu. Padamo pod teretom nesporazuma, nesuglasica, nesigurnosti i opterećenja koja dolaze s odgovornostima. No, često ne ustajemo jer se osjećamo iscrpljeni, umorni, obeshrabreni. Ponekad nam se čini da naši pokušaji nisu dovoljno snažni ili da nas nitko ne razumije. I dok drugi govore da nije potrebno ustati, Tvoj nas primjer poziva da se podignemo, da ne ostanemo u svojoj nemoći. U obitelji, gdje su često prisutni problemi, nesuglasice i tjeskoba, pozivaš nas da ne budemo prepušteni padovima, nego da zajedno kao obitelj krenemo naprijed. Nismo stvoreni da ostanemo u svojim slabostima, nego da noseći križ, kao obitelj, idemo prema Tebi. Pomolimo se. Gospodine, daj da ne bježimo od spasonosnog križa. Daj da ustanemo iznad svakog straha i zabrinutosti koje nisu od Tebe, iznad svakog malodušja, tuge, tromosti, neljubaznosti prema bližnjem, nedostatka iskazivanja ljubavi i mnogo drugih slabosti i grijeha. Pošalji svojega Svetog Duha da uvijek u nama raspiruje milosne darove i plodove kako bismo uvijek mogli ustati nakon pada, prihvatiti križ i ponovno ići za Tobom. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
8 ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Isuse, Ti tješiš hrabre i pobožne jeruzalemske žene. Tješenje je čin ljubavi, vjere, suosjećanja, nade… Tvoje blago i ponizno srce vidjelo je njihove boli i suze. Žene su plakale za Tobom, a Ti si mislio na njih i na njihovu djecu. Ti si gledao u njihova srca kada si i sam trebao utjehu i pomoć od Oca. Pomolimo se. Hvala Ti, Isuse, za svu ljubav, suosjećanje, darivanje, Tvoj milosrdni pogled s križa. Hvala Ti za dar neizmjerne ljubavi i sakrament braka koji je njezin vidljivi znak. Hvala Ti što nam pomažeš da ne oplakujemo Tebe, nego sebe, svoju sebičnost, zatvoreno srce. Predajemo Ti sve situacije u životima nas supružnika u kojima je nedostajalo međusobnog povjerenja, razumijevanja, snage za prepoznati bol, pružiti ruku pomirenja, prihvatiti je i obrisati suze jedno drugome. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
9 ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Kao što Isus pada treći put pod težinom križa, tako i roditelji posrću pod teretom svakodnevnih briga. Očevi i majke nose nevidljive križeve: brige o djeci, financijske poteškoće, neprospavane noći, strahove za budućnost svojih najmilijih. U ovoj postaji vidimo iscrpljenog Krista koji ipak ustaje – baš kao što roditelji, unatoč umoru i klonulosti, nalaze snagu ustati za svoju djecu. Pomolimo se. Gospodine, pomozi svim roditeljima koji su na izmaku snaga, koji osjećaju da više ne mogu dalje. Kada padnu treći, sedmi ili stoti put pod težinom svojih obiteljskih križeva, daruj im milost da se pridignu poput Tebe. Neka u Tvojemu ustajanju pronađu snagu za još jedan dan, još jedan korak, još jedan zagrljaj. Pomozi im da osjete kako u najtežim trenucima nisu sami, jer Ti si s njima u svakom padu i svakom podizanju. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
10 ISUSA SVLAČE Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Gospodine, na ovoj postaji vidimo Te poniženog, ogoljenog od haljina, izloženog sramoti i boli. Okrutne ruke vojnika ne mare za Tvoju patnju, ne poštuju Tvoje tijelo ni dostojanstvo. Koliko puta i mi svojim postupcima, riječima ili ravnodušnošću svlačimo dostojanstvo s drugih? Kada ne poštujemo tuđe tijelo nametljivim dodirom, pogledom ili riječima koje prekoračuju granice poštovanja. Kada omalovažavamo osjećaje ili ismijavamo boli bližnjih, kada ih prisiljavamo na nešto što ne žele, smatrajući da imamo pravo na njihovo tijelo, njihove misli, njihove osjećaje. Kada ostajemo ravnodušni na situacije u kojima je našim bližnjima oduzeto dostojanstvo siromaštvom, starošću, bolešću ili invaliditetom ne razmišljajući koliko ih time ranjavamo i ponižavamo. Koliko puta, Isuse, poput vojnika koji Te razgolićuju, ne marimo za dostojanstvo drugih ponižavajući time i sami sebe jer smo zaboravili bdjeti nad čistoćom svojeg tijela, čistoćom svojih misli i osjećaja. Pomolimo se. Ti, Gospodine, koji si iskusio krajnje poniženje, nauči nas poštovati svetost svakog tijela i svake duše. Daj da budemo pažljivi, da nikada ne nanosimo bol drugima svojom riječima, postupcima i ravnodušnošću, da ne ranjavamo one koji su nam povjereni. Udijeli nam milost da možemo ranjenoj intimi tijela i duše biti veo zaštite, živjeti ljubav koja štiti i čuva. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
11 ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Ljubljeni Isuse, promišljati o Tvojemu pribijanju na križ pothvat je koji traži od nas hrabrost da se zagledamo u najmračnije dijelove čovjekova bića. Činom pribijanja željela se kažnjenicima produljiti već ionako nesnosna agonija i smrtna borba. Sliku tvoje prikovane bespomoćnosti posebno je teško prihvatiti. Nije li razumnije izbjeći patnju nego prigrliti je i dozvoliti joj da iscijedi život iz tebe? Isuse, Tvoja su pluća kolabirala pod težinom obješenog napaćenog tijela. Nisi mogao udahnuti dah, Ti koji si darovatelj daha života. I mi, Isuse, ostajemo često bez daha jer trčimo za ispraznim zamamnostima. Ostajemo bez daha jer previše pričamo ili se svađamo i žestimo jedni na druge. Bez daha ostajemo nerijetko zbog tuđe pakosti i zloće, ali i naših bolesti i pogrešnih „ideala“. No sada, Isuse, želimo zadržati dah zbog siline Tvojega Milosrđa. Biti pribijeni na Tvoje Milosrđe jedina je bespomoćnost koja nam odgovara i kojoj se rado predajemo. Pomolimo se. O, Sveta Bespomoćnosti, Isuse naš prikovani, prinosimo Ti naše pogrešno zakucane odnose, osobito one s kojima je teško u obiteljskoj svakidašnjici suživjeti. Uzmi naše neprežaljene životne greške i promašaje i uroni ih sve u svoje Milosrđe. Pribij nas uz sebe, Isuse, i ne daj da ikad otpadnemo od Tebe i Tvoje neshvatljive Ljubavi. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
12 ISUS UMIRE NA KRIŽU Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Koje misli i osjećaji naviru kada gledamo raspetog Isusa i razmatramo Njegovu smrt? Srce Isusovo prepuno ljubavi prestaje kucati i biva kopljem probodeno. Čini se kao da to sveto Srce gubi bitku s mržnjom, grijehom. No, krv i voda koje su potekle iz probodenog Srca Isusova još uvijek teku kao snažna i nepresušna rijeka milosti koja nas osnažuje, krijepi i jača u našim životnim situacijama. Ali i više od toga, tom predragocjenom Krvlju Isusovom otkupljeni su naši životi za vječnost s Bogom. Zato Isusove posljednje riječi „Dovršeno je!“ označuju ispunjenje Očeve volje da otkupi palo čovječanstvo – da nas izvuče iz ralja grijeha i vječne smrti te nas vrati u Očev zagrljaj. Isusovo umiranje na križu stoga je dovršetak savršenog Božjeg plana u kojem sama Ljubav sebe daje za svakoga od nas. Umiranje u Božjoj logici ima drugačije značenje od ljudske logike – „ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24). Pomolimo se. Presveto Srce našega Spasitelja, budi nam trajno utočište, zaštita i bedem spasenja. Udijeli nam milost da razmatrajući Tvoje umiranje i mi budemo spremni umirati sebi, svojim sebičnostima, pohlepama, požudama, i svemu onome što nas priječi na putu prema Tebi. Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome! Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
13 ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Čuje se tupi zvuk izbijanja čavala iz Tvojih ruku i nogu. Jednako je bolan kao i zvuk zabijanja iako nema više Tvojih bolnih uzdaha. O, kako je bolno kada je međuljudski odnos umro, a udarci još traju ili zvuk izrečenih riječi još odzvanja. Čavli su lako ispali iz rana jer one zbog težine tijela bijahu jako razderane. I čavli naših grubih riječi isto bi tako lako mogli nestati samo uz topli osmijeh i riječ: Oprosti! Pomolimo se. Dragi Isuse, Tvoje unakaženo mrtvo tijelo prva je u naručje uzela Tvoja majka Marija. Ljubila je Tvoje krvave obraze, prala Tvoje rane svojim suzama, pažljivo skinula trnovu krunu i izvlačila jednu po jednu bodlju iz Tvoje glave. Molimo Te da i mi, kada nam težina života govori da više ništa nema smisla i kada se osjećamo mrtvima od udaraca, poniženja, grubih riječi, bolesti, pohitimo u zagrljaj Presvete Majke Marije i dopustimo joj da svojom blagošću opere naše rane i boli i ponovno nam vrati vjeru i nadu. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
14 ISUSA POLAŽU U GROB Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet Isusovo Tijelo počiva u grobu. Svijet je ostao u mraku. Marija je jedino svjetlo koje još gori na zemlji. Isusova Majka, i naša Majka. S kolikom li je samo radošću i ponosom zajedno s Josipom donijela dijete Isusa u hram? A onda je starac Šimun riječima „i tebi će samoj mač probosti dušu“ (Lk 2,35) samo potvrdio da je Marija na poseban način od Boga odabrana. Koji su osjećaji ispunjali njezinu dušu kad je u grob položila mrtvo Tijelo svojega Sina i Božjeg Sina kojeg je toliko ljubila? Da, to je taj mač… Predaješ Gospodinu dijete koje najviše voliš… Ni Marija nije mogla sve razumjeti, ali je vjerovala. Prihvatila je svoj Križ kao dar… Dar za koji nas Gospodin odabere i pripremi unatoč našoj ljudskoj malenosti. Teško je razumjeti patnje, suze i snagu roditelja koji su poput Marije osjetili taj mač… Teško je Gospodinu vratiti najvrjednije što ti je povjerio – svoje dijete. Svojega Damjana. Svojeg Luku i Sofiju. Svoju Iskru. Osjećaj je to neopisive boli i ljudske nemoći, a istovremeno osjećaj Božje blizine, prisutnosti i mira, mira koji ovaj svijet ne razumije Preostaje nam samo vjerovati da Bog u Svojem nedokučivom promišljaju uređuje naše putove i da nas vodi, baš kao što je Isusa preko Križa doveo do uskrsnuća.
Pomolimo se. Gospodine, pred tajnom prerane smrti članova naših obitelji ni jedan odgovor na pitanje „Zašto?“ ne može umanjiti bol i tugu. Daj da naša vjera u tim trenutcima bude kao Marijina te da po toj boli budemo još više sjedinjeni s Tobom. Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Završna molitva Zahvaljujemo Ti, Gospodine, na milostima koje si nam udijelio tijekom ove pobožnosti. Hvala Ti što nas ohrabruješ, podižeš i pomažeš nam nositi naš križ. Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj. I Njegova, pod križem, žalosna Majka Marija.