PROMJENA ŽUPNIKA
U toj promjeni svi su uzbuđeni, puni očekivanja: župljani, s puno upitnika o tome kakav će biti novi koji dolazi, čak se i raspituju oko poznatih svećenika, željni prave informacije. Nije niti novim župnicima svejedno u kakvu zajednicu dolaze, hoće li ih ta zajednica prihvatiti, pratiti, poduprijet duhovno i materijalno u njihovoj pastirskoj službi, koja istovremeno obuhvaća i duhovnu, ali i materijalnu brigu župe.
Kakav bi trebao biti novi župnik? Da bi svima ugodio, takav se još nije rodio. Svatko ima neka svoja očekivanja koja se često kose s očekivanjima ostalih župljana. Neki bi zatvorenog, pobožnog ili kako to narod voli kazati konzervativnog, a neki otvorenog, koji će biti pristupačan, komunikativan, ako treba popiti kavu s njima. Za takvog će ovi drugi reći da je previše svjetovan.
Ima jedna anegdota koju su mnogi već sigurno čuli. U jednu švicarsku župu stigla je na adresu Pastoralnog vijeća molba sljedećeg sadržaja:
„Gospodo, podnosim vam ovu molbu budući da znam da je svećeničko mjesto upražnjeno. Moje sposobnosti su sljedeće: održao sam mnogo uspjelih propovijedi, a postigao sam i manji uspjeh kao pisac. Kažu da sam dobar organizator. Uvijek i svagdje bio sam vođa. Navršio sam pedeset godina i nikada nigdje nisam bio propovjednik dulje od tri godine. Neka sam mjesta napustio nakon što su moje propovijedi uzrokovale nemire i pobune. Moram priznati da sam tri, ili četiri puta, bio u zatvoru, ali ne zbog ozbiljnih prekršaja.
Nisam osobitog zdravlja, iako mogu još dosta dati. Uglavnom sam propovijedao po manjim crkvama, ali one su se nalazile u velikim gradovima. U gradovima gdje sam propovijedao, nisam se baš slagao s crkvenim poglavarima. Neki su mi prijetili, a neki me i fizički napali. Ne vodim uredne bilješke. Poznat sam po tome da zaboravljam koga sam sve krstio. Ako ipak mislite da bih vam mogao biti od koristi, obećavam da ću dati sve od sebe da vam dobro služim.
Jedan od članova vijeća, koji je zaprimio molbu, obratio se ostalima: „Dakle, što mislite? Da uzmemo njega?“ Uzorni pripadnici Crkve ostali su zaprepašteni! Da uzmu u obzir boležljivu, buntovnu, rastresenu, bivšu zatvorsku ptičicu? Je li ovaj naš odbornik, koji je zaprimio tu molbu uopće normalan? Što nas zamara – pa i sam je mogao procijeniti o kakvom se tipu radi. No, svejedno znatiželja ih izjedala pa ga upitaju: „Dobro, tko je potpisao ovu molbu?“ Član odbora svima je uputio oštar pogled, prije nego je odgovorio. „Potpisao ju je apostol Pavao.“
Oni, kojima su poznata Djela apostolska, Pavlov život, posebno njegove Poslanice, koje gotovo svake nedjelje čitamo, znaju da je Pavao bio upravo takav. Premda nesavršen, bio je uz sv. Petra najveći širitelj Radosne vijesti evanđelja u samim počecima Crkve. Često se pitam: Što bi bilo da se za župnika kandidirao sam Isus? Uvjeren sam da bi i Njemu našli zamjerke. Jer, kad se radi o duhovnom pastiru, svećeniku: Doista, još se nije rodio koji bi svima ugodio!