Župnik plaši djecu´
Šest razloga zašto biste trebali što češće voditi obitelj na dnevnu misu
Jedna majka troje djece zna koliko sveta misa s najmlađima može biti „izazovna“. Unatoč tome, njezina je obitelj odlučila ići na svakodnevnu misu – i to im je donijelo neočekivane blagoslove. Donosi šest razloga zašto bi i druge obitelji mogle razmisliti o istom.
1) Svakodnevna misa uči vašu obitelj samodisciplini
Morati „mirno i tiho sjediti“ na misi češće od samo nedjelje pomaže u izgradnji navike lijepog ponašanja na misi. Budući da je kraća, pomaže djeci razviti izdržljivost i samodisciplinu za dužu nedjeljnu misu.
Primijetio/la sam da na nedjeljnoj misi moja djeca izgube pažnju već na sredini propovijedi, dok na svakodnevnoj misi ostanu koncentrirana do kraja i primijete više stvari.
Također, svakodnevna misa uči i roditelje kako moliti na drugačiji način nego što su to činili ranije.
Molitva je i unutarnja i vanjska stvar, a potreba da se djeca „smire i vode“ tijekom cijele mise svakako izgrađuje unutarnju sposobnost molitve.
2) Ponavljanje čini liturgiju nečim „poznatim i voljenim“
Češće sudjelovanje na misi upoznat će vašu djecu s time što se događa tijekom mise i pomoći će im da pažljivije prate te dublje razumiju liturgiju.
Misa će im postati nešto čemu se raduju i što svakodnevno očekuju. A što može biti bolje za bilo koga nego imati želju za zajedništvom s Bogom u liturgiji koju nam je On dao da bismo Ga slavili?
3) Svakodnevno slušanje Svetog Pisma
Vaša će obitelj upoznati bolje Sveto Pismo slušajući ga svakodnevno u misnim čitanjima.
Volim vidjeti kako se moje kćeri obraduju kad prepoznaju neki poznati odlomak. Evanđelje koje čujemo na misi često dodatno učvrstimo tako da ga ponovno pročitamo nakon večere.
Tada ga često i komentiramo jer naša četverogodišnjakinja ima bezbroj pitanja.
4) Sakramentalna milost
Ovo je najvažniji razlog. Prilika za češće primanje Euharistije (kad smo slobodni od teškoga grijeha) najveći je dar koji nam je Crkva dala. Ona nas čini boljim ljudima i boljim roditeljima.
A kada i naša djeca dođu u dob za primanje i oni će moći primati tu milost koja će im pomoći da vječnost provedu s Bogom.
5) Obiteljsko jedinstvo
„Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno.“ Tako ide izreka, zar ne? Molitva u vlastitom domu izgrađuje zajedništvo, ali još više ga jača zajednička molitva u javnosti odnosno sveta misa.
Na misi molimo u jedinstvu s istom Žrtvom koja se prikazuje već 2 tisuće godina – još od Posljednje večere i koja ujedinjuje cijelu Crkvu kao jedno tijelo.
Ta ista liturgija ujedinjuje i naše obitelji kada na misu idemo zajedno.
6) Obnova Crkve
Uvijek sam čuo/la pozitivne komentare od vjernika koji redovito dolaze na svakodnevnu misu. Ako je netko imao negativno mišljenje, uvijek je bio dovoljno obziran da ga ne izrekne.
Čak su i svećenici koji slave misu uvijek vrlo ohrabrujuće govorili o našem dolasku na svakodnevne mise. Općenito, oni koje viđam na dnevnim misama su ljudi srednje dobi ili stariji ili su to djeca iz župne škole.
Vjerujem da većini onih koji pohađaju svakodnevnu misu prizor cijele obitelji na misi koja nije nedjeljna (dakle nije moralna obveza) ulijeva nadu.
Zamislite kako bi bilo kada bi na svakoj svakodnevnoj misi bilo mnogo obitelji?
To bi nas sve podsjetilo da je misa mjesto javne molitve i da prisutnost ljudi svih dobi znači da je cijela Crkva zastupljena.
Ne tvrdim da je ići na svakodnevnu misu lako, ali koja dobra stvar počinje lako? Za neke obitelji, posao i škola mogu onemogućiti zajednički odlazak na misu, ali možda neki članovi obitelji ipak mogu ići, bilo to u jutarnjim ili popodnevnim satima.
Odluka da se ide na svakodnevnu misu ne znači da morate ići baš svaki dan. Započnite s jednom ili dvije mise tjedno uz nedjelju i postupno ćete poželjeti ići češće. Bit će sve lakše izdvojiti i pronaći vrijeme za to
Neodlazak na misu na zapovjedani blagdan je smrtni grijeh
Roditelji iz jedne zagrebačke župe požalili su se da im je djecu prestrašio župnik koji je poručio da je neodlazak na misu na zapovjedani blagdan teški odnosno smrtni grijeh, prenosi 24sata.
„‚Župnik nas je u mailu upozorio da ako ne dođemo na misu na blagdan da je to smrtni grijeh. Dolazim iz katoličke obitelji i nitko mi nikad nije rekao da je nedolazak na misu smrtni grijeh. Učili su me o 7 smrtnih grijeha, oholost, zavist, bludnost, škrtost, itd… Naime, dijete mi je sada jako uplašeno jer ako slučajno ne dođe na misu misli da će se nešto loše desiti njoj ili nekome drugom‘, rekao nam je zabrinuti roditelj“, navodi se u tekstu.
Učenje Katoličke Crkve o grijesima jasno je objašnjeno u Katekizmu Katoličke Crkve:
1855 Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg Zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro. Laki grijeh ne uništava ljubav, premda je vrijeđa i ranjava.
1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: »Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.«
1858 Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću: »Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku« (Mk 10, 19).
1859 Da bude smrtan, grijeh mora biti učinjen punom sviješću i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje grešnosti čina, njegovog protivljenja Božjem zakonu. Povrh toga uključuje dovoljno slobodan pristanak da se može govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju.
Obvezu sudjelovanja vjernika u misi nedjeljom i zapovjedanim blagdanima Crkva je definirala u Zakoniku kanonskoga prava:
Kan. 1246 – § 1. Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovijedani blagdan. Isto tako treba da se obdržavaju blagdani Rođenja Gospodinova našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih.
§ 2. Biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju.
Kan. 1247 – Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi; osim toga, neka se uzdrže od onih radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela.
Kan. 1248 – § 1. Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu.
§ 2. Ako nema dovoljno posvećenih službenika ili ako zbog drugog važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji.
Nastavno na to Katekizam Katoličke Crkve uči:
2180 Crkveni propis određuje i konkretizira Zakon Gospodnji: »Nedjeljom i drugim zapovjedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi.« »Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu.«
2181 Nedjeljna euharistija utemeljuje i učvršćuje cjelokupno kršćansko djelovanje. Zato su vjernici dužni sudjelovati u Euharistiji u zapovjedane dane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom (npr. bolest, skrb za dojenčad, ili su od svoga župnika dobili oprost). Oni koji hotimice ne izvrše tu obvezu čine teški grijeh.
Župnik zagrebačke Župe sv. Josipa vlč. Damir Ocvirk ističe da je obveza pohađanja zapovjedanih blagdana crkvena zapovijed koja obvezuje sve katolike koji su došli do razine spoznaje da slave blagdane. „Zapovjedane svetkovine u Crkvi su: Božić, Svi sveti, Bogojavljenje, Tijelovo i Velika Gospa, odnosno Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Uskrs po sebi nije zapovjedani blagdan, jer je on uvijek u nedjelju, a nedjelja je istaknuta u Božjoj zapovijedi: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Tako da smo obvezatni dolaziti na zapovjedane blagdane, slaviti Boga u zajednici Crkve.
Roditelji bi trebali, preuzimajući na sebe obvezu odgoja u vjeri, svoju djecu vlastitim primjerom sudjelovanja na zapovjedane blagdane na euharistijskim slavljima, poticati i odgajati da također i oni sudjeluju i prihvate obvezu i zapovijed Crkve da u zajednici vjernika slave blagdane. Tako da, za djecu jest grijeh ako ne sudjeluju, ali grijeh se može umanjiti ako su djeca mala ili ne mogu sama doći u crkvu, a roditelji ih ne dovode. U potonjem slučaju im se ne uzima za grijeh“, naglašava vlč. Ocvirk.
Podsjeća da je grijeh kad nešto učinimo svjesno i slobodno, znajući da je to grijeh, ali ipak to činimo. „Ako djeca ne mogu iz objektivnih razloga doći na svetu misu, onda im nije grijeh, ali ako mogu, sa svojim roditeljima ili sami, onda su obvezatni doći na zapovijedane blagdane na svetu misu“, dodaje vlč. Ocvirk.
U samom članku objavljena je reakcija župnika koji je objasnio da je za svaki slučaj želio, one koji toga nisu svjesni, obavijestiti da je svetkovina Svih svetih zapovjedani blagdan. „Žao mi je da su to tako shvatili, ne znam zašto se meni nisu prvo obratili, uvijek sam dostupan ako ima bilo kakvih pitanja ili problema. Ne znam zašto bi se djeca bojala, s njima se nisam ni vidio ni čuo, poruka je poslana roditeljima. To za zapovjedni blagdan i grijeh nisam ja izmislio, tako je u katekizmu. Naravno ako je netko bolestan ili na bilo koji drugi način spriječen doći na misu, to je u redu, obaveza se tada poništava. Ne vidim stvarno razloga za ikakvu zabrinutost“, rekao je neimenovani župnik za 24sata.
ZAKLJUČAK: Neodlazak na svetu misu na zapovjedani blagdan je smrtni grijeh prema učenju Katoličke Crkve definiranom u Zakoniku kanonskog prava i Katekizmu Katoličke Crkve. Stoga se navedeni članak karakterizira kao istinit. Prema navedenom u članku, župnik nije poruku poslao djeci nego roditeljima, a samo se u izjavi jednog roditelja navodi da je jedno dijete uplašeno pa se naslov u kojem se navodi da je župnik plašio djecu ocjenjuje kao mamilica.
***
Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.