KRIZMA Koliko treba trajati priprava? Tko (ne) smije biti kum? Kako se prikladno odjenuti? Kumovi
Odgovori druge sinode Zagrebačke nadbiskupije na niz važnih pitanja o pripravi i slavlju krizme.
Priprava za sakrament potvrde – Nastavljajući hod vjere primljene u krštenju krštenici se po sakramentu potvrde „još savršenije vežu uz Crkvu, bivaju obdareni posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako još strože obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci riječju i djelom vjeru ujedno i šire i brane“ te se založe „u izgradnji Kristova tijela u vjeri i ljubavi“. Na inicijacijskome putu vjere krštenik u sakramentu svete potvrde (confirmatio), po posebnome daru Duha Sv., biva utvrđen (confirmatus) i osnažen u življenju krsne milosti. Priprava za slavlje sakramenta potvrde ima zadaću čuvati i produbljivati povezanost potvrde sa sakramentom krštenja, kako bi se doživjela kao sakrament inicijacije koja osobi daruje novi (kristovski) identitet i produbljuje nove (eklezijalne) sveze pripadnosti. Da bi se sakrament potvrde slavio u povezanosti s krštenjem te doživio kao svjesno prihvaćanje života u Crkvi i u njezinu poslanju, neka se nastoji da priprava za taj sakrament izrasta iz redovitosti života vjere djece i mladih i iz njihove uključenosti u život župe, te da se ona ne svede samo na bližu i neposrednu katehetsku pouku.
Koliko mora trajati priprava?
Bliža priprava za slavlje sakramenta potvrde, koja će slijediti poseban program župne kateheze za potvrđenike, neka traje dvije godine. Župna kateheza u bližoj pripravi za sakrament potvrde neka bude više usmjerena prema slavlju sakramenta, oslonjena na bogatstvo značenja obrednih gesta i molitava koje nudi liturgijsko slavlje potvrde. Posebna pozornost neka se posveti razumijevanju sakramentalnoga učinka potvrde te mjestu i značenju toga sakramenta u odgovornome življenju vjere. U godini priprave za sakrament potvrde, gdje je to moguće, za krizmanike organizirati bar jedna cjelodnevna ili poludnevna duhovna obnova, u kojoj će, uz prikladan duhovni nagovor, biti priređeno slavlje sakramenta pokore i euharistije te omogućeno vrijeme za molitvu i razmatranje kao i za osobni razgovor sa svećenikom ili katehetom. Prikladno je da se takva duhovna obnova održi izvan mjesta redovitih katehetskih susreta.
Obveza pohađanja vjeronauka u školi
Uz redovito pohađanje župne katehetske priprave, jedan od uvjeta za pristup sakramentu svete potvrde jest i redovito pohađanje vjeronauka u školi. U slučajevima kada je kandidat za sakrament potvrde ispisan s vjeronauka u osnovnoj ili srednjoj školi, primanje sakramenta odgodit će se do ispunjenja uvjeta određenih od mjesnoga ordinarija.
U pripravi za slavlje sakramenta potvrde neka se održe bar 2 katehetska susreta s roditeljima, a prema mogućnostima i s kumovima krizmanika, kada će im se rasvijetliti njihova zadaća i odgovornost u pripravi djece za slavlje sakramenta kako bi se na lakši način prevladale poteškoće i nerazumijevanja u pastoralu potvrđenika.
Slavlje sakramenta potvrde – je slavlje cijele župne zajednice koja se, kao Crkva, raduje napretku i rastu djece koja su povjerena njezinoj majčinskoj brizi i skrbi. U slavlju potvrde župna zajednica uvijek iznova posvješćuje i produbljuje svoje poslanje, otvarajući se daru mladih članova zajednice koji će novom svježinom Dara Duha Svetoga krijepiti život Crkve i rast Božjega kraljevstva. Zbog toga će župna zajednica uložiti potreban napor – u vidu molitvene priprave, duhovne obnove ili u nekome drugom obliku – kako bi slavlje potvrde dobilo „blagdansko i svečano obilježje“ te bilo doživljeno kao događaj Pedesetnice u cijeloj župnoj zajednici. Da bi se na najprikladniji način odgovorilo pastoralnim potrebama i životnim okolnostima u kojima se nalaze pojedine župne zajednice, moguće je da u nadbiskupiji dob za slavlje sakramenta potvrde bude određena različito za župe u gradu i za župe u seoskim sredinama, uzimajući, između ostaloga, u obzir društvene uvjetovanosti i promijenjene okolnosti mladenačkoga dozrijevanja. U župama u kojima je mali broj djece, sakrament potvrde ne mora se slaviti svake godine, nego svakih dvije ili tri godine, kako bi se pouka i priprava za sakrament mogle organizirati na pastoralno prikladniji i plodonosniji način.
U župama s malim brojem djece sakrament potvrde neka se ne odgađa za razdoblje dulje od tri godine, ni onda kada se treba krizmati samo jedno dijete. U svrhu isticanja istine da u sakramentu potvrde krštenik prima snagu Duha Svetoga, dar uskrsloga Gospodina koji čovjeka uvodi u zajedništvo s nebeskim Ocem, redovito slavlje sakramenta potvrde bit će u vazmenome vremenu. Priprava za sakrament potvrde se treba uskladiti s ritmom liturgijske godine i sa sadržajnim vlastitostima pojedinih njezinih razdoblja, uključujući krizmanike u redovitost liturgijskih slavlja i odgajajući ih za liturgijsku duhovnost, obilježenu značajkama pojedinih liturgijskih vremena. Budući da sakramentom potvrde krštenik biva okrijepljen za zreliji i svjedočanski život vjere te pred crkvenom zajednicom svjesno izriče svoju pritjelovljenost Crkvi i odgovornost za nju, priliči da slavlje sakramenta bude u nedjelju ili na neki blagdan u kojemu se okuplja župna zajednica. Gdje bi to predstavljalo velike pastoralne poteškoće – zbog, primjer, prevelikoga broja krizmanika ili zbog tijesnoga liturgijskog prostora – slavlje će se prirediti u neki drugi prikladni dan. Drugi razlozi premještanja slavlja izvan nedjeljnoga ili blagdanskoga okupljanja zajednice ne smatraju se valjanima i opravdanima. Župnici će pak nadnevak za slavlje sakramenta potvrde Nadbiskupskom duhovnom stolu predložiti u dogovoru sa župnicima iz susjednih župa, osobito u dekanatu, kako bi se izbjegle moguće teškoće u pripremi slavlja.
Tko (ne) može biti kum na slavlju sakramenta potvrde – Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta.
Ne priliči da službu kuma na krizmi preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja.
Zadaća je kuma pomagati krizmaniku da, po snazi Duha Svetoga, uzmogne vjerno živjeti primljeni dar i preuzete obveze koje proizlaze iz sakramenta potvrde. Zato će se pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan za tu zadaću te da ispunjava sljedeće uvjete: „da je dovoljno zreo za preuzimanje službe kumstva; da pripada Katoličkoj Crkvi te da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije; da mu pravo ne zabranjuje vršiti službu kuma“. U skladu s time, kum na krizmi „ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan“; kum također ne može biti „netko tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici“.
Odijevanje za sakrament potvrde
Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slavljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim svečanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se prima u sakramentu.
Upis u maticu krštenih Župnik će se pobrinuti da oni koji su primili sakrament potvrde budu pravovremeno upisani u župnu Knjigu krizmanika te da primljeni sakrament bude zabilježen u Maticu krštenih. Kada je riječ o krizmaniku krštenome u drugoj župi, pobrinut će se da podatci o primljenome sakramentu budu na propisanome obrascu dostavljeni župi krštenja.
KUMOVI Pozvani ste (p)ostati trajni primjer vjere
Služba kumova je odgovorna zadaća i poslanje u Crkvi. U pastoralnoj praksi sve je jasnija potreba za sustavnijom formacijom kumova, da bi mogli svjesno, odgovorno i radosno živjeti službu koja im je povjerena u Crkvi.
Služba kumova je znak zajedništva i pratnje na putu kršćanskog života, kad blizina čovjeka drugome postaje odraz Božje ljubavi i dioništvo u Božjem spasenjskom djelu. U praksi, sve su češća nerazumijevanja službe kuma i uvjeta za kumovanje te poteškoće s odabirom kumova. Među mnogim socijalnim odnosima, nakon obiteljskih veza, kumstvena povezanost doživljava se kao osobit odnos međusobnog povjerenja i podrške te zauzima značajno mjesto u životu vjernika i ljudi uopće. U mnogim sredinama kumstvo se doživljava ponajprije kroz izvanjsku dimenziju slavlja i darivanja, pa se postupno zamagljuje njegova duboka duhovna narav: pratnja u vjeri i duhovno vodstvo osobe koja prima sakrament. Kumstvo pripada prostoru srca i snažne prisutnosti u životu drugog čovjeka koja ne privlači pozornost na sebe, materijalni dar ili vanjsku proslavu, već trajno nosi drugoga kao vjernika prema Kristu.
Što je sve kum pozvan biti? Kum je pozvan biti ne samo svjedok jednog sakramentalnog čina, nego i trajni suputnik i odgovorni svjedok na putu vjere. Izbor kuma ili kume u životu Crkve nije samo čast ili običaj. To je poziv na odgovornost i put zajedničkog rasta. Tko prihvati biti kum prihvaća i mogućnost da se i njegov vlastiti život vjere produbljuje. Kumstvo nije samo pratnja drugome, ono je i škola vlastitog srca. Prisutnost i zanimanje kumova za život onih koji su im povjereni i molitva za njih imaju snagu oblikovati srce koje raste. „U tom odnosu ne raste samo kumče. Dok pratite druge, Bog oblikuje i vas. Dok ohrabrujete drugoga na putu vjere i ljubavi, i u vašem srcu se budi pouzdanje u Božju dobrotu. Kad nekoga prijateljstvom i ljubavlju potaknete vjerom, i vaše srce postaje radosnije, šire i osjetljivije“.
Podrška i putokaz Dar kumovanja Crkva povjerava čovjeku, a znači biti blizu živom vjerom nekome tko je na putu vjere. Kumstvo tada dobiva svoje pravo lice: trajnu duhovnu pratnju, diskretnu podršku, prisutnost i pomoć koja ohrabruje i vodi prema Isusu Kristu. Odgovorno kumstvo traži zrelu i odgovornu vjeru. Kršćanska odgovornost znači svijest da vlastiti život s Bogom postaje primjer i putokaz drugome. Mladi čovjek najlakše uči i prihvaća vjeru promatrajući kako netko živi: kako netko moli, donosi odluke, kako se nosi s poteškoćama, kako prašta i započinje život pomirenja.
Prijatelj i svjedok vjere Kum najprije njeguje osobni odnos s Kristom, jer iz tog odnosa dolazi sigurnost riječi, strpljivost u susretu i poticajima koji ohrabruju. Kumovanje se ponekad promatra ponajprije kroz ljudske veze, dugogodišnja prijateljstva ili obiteljsku blizinu. Takav izbor govori o prijateljstvu, zahvalnosti i povjerenju među ljudima, ali sakramentalni smisao kumstva traži još jednu dimenziju: svjedočanstvo života u vjeri koje pomaže mladom čovjeku rasti u odnosu s Bogom. Upravo zbog nedostatka toga bitnog sadržaja službe kumovanja, Crkva traži nove putove produbljenja shvaćanja bogatstva, važnosti i ljepote službe kuma, a negdje se čak privremeno odustaje od kumovanja, zbog nerazumijevanja njegovog pravog značenja, da bi ponovno otkrili njegovu izvornu dubinu i jasnoću.
Primjer i podsjetnik „Zrelost vjere ne znači bezgrešnost, jer je to nemoguće, nego postojan hod s Gospodinom koji ohrabruje, liječi, spašava, daje smisao životu. Ta postojanost u vjeri omogućuje kumu da ostane blizu onom komu kumuje i kad nastupe krize, kad se osoba udaljava od duhovnog života ili traženja Boga. Tada kum postaje pouzdan suputnik koji svojom vjerom podsjeća da je Krist uvijek blizu i da svaki život može cjelovito i ispravno rasti jedino u svjetlu njegove ljubavi“. Prisutnost kuma postaje blizina koja ohrabruje. Mlad čovjek uz takvu osobu otkriva da je vjera životni put na kojem se pita, uči, sagriješi, ali i ponovno započinje i postupno sazrijeva. Vjera se tada doživljava kao hod koji traje, kao odnos koji se produbljuje i kao svjetlo koje prati sve životne etape.
Čovjek vjere i molitve – Živi odnos s Kristom, kakav treba njegovati kum, razvija se u redovitoj molitvi, sudjelovanju u sakramentima, proučavanju i slušanju Božje riječi i u djelima ljubavi prema bližnjima. „Takva vjera daje sigurnost koja ne ovisi o političkim ili društvenim okolnostima. Kada kum tako živi, njegova prisutnost postaje svjedočanstvo koje mladi čovjek prepoznaje bez velikih objašnjenja.“ „Kum ostaje uz povjereno dijete, krštenika ili krizmanika, uz kumče, poput svjetla koje ne zasljepljuje darovima i ‚feštom‘, nego pokazuje put kojim kršćanin treba ići. Njegova prisutnost nosi toplinu, njegovo zanimanje za drugoga otvara povjerenje, a njegova molitva kojom prati kumče postaje diskretna potpora u hodu s Kristom“. Kum u svom životu ostavlja prostor Bogu, zbog čega u svom srcu nalazi prostor i za povjerenog čovjeka. Kum koji živi molitvu postaje blizak mladom čovjeku, jer pokazuje da je vjera put doživotnog rasta, a ne završeno postignuće, svjedodžba na kraju završenog studija. Takva otvorenost Bogu stvara prostor povjerenja: mlad čovjek zna komu se može obratiti, povjeriti i uz koga može ponovno pronaći put.
Služba kumstva počinje na dan slavlja, a traje čitavog života
Služba kuma je više od jednog slavlja, ma koliko ono bilo svečano, veselo i lijepo. Dan primanja sakramenta krsta ili krizme označava početak posebne povezanosti između kuma i krštenika, kuma i krizmanika, a zatim dolaze godine razgovora, savjeta, zajedničkih radosti i povremenih pitanja o Bogu i životu. Kum svojim primjerom pokazuje kako se moli, oprašta, kako se ponovno započinje nakon padova i kako se u svakodnevici prepoznaje Božja prisutnost. Tako kum postaje suputnik vjere, osoba uz koju mladi čovjek može otkrivati vlastiti odnos s Bogom i postupno ga učiniti osobnim.
Smisao kumstva – Tijekom godina kum postaje suputnik, savjetnik, ohrabrenje i molitvena podrška. U trenutcima radosti sudjeluje u zahvalnosti, a tijekom krize postaje most prema Bogu. Puno puta povratak vjeri započne jednostavnim razgovorom s osobom koja je ostala vjerna. Ponekad se ono što je bilo posijano lijepom riječi, primjerom ili molitvom pokaže mnogo kasnije, kad život postane težak i kad čovjek traži oslonac. Mogu proći i godine prije nego što kum vidi plodove svoje molitve i svjedočanstva, „ali vjera pamti blizinu i prepoznaje svjetlo koje je netko strpljivo nosio. Ako kumstvo pomogne da u nečijem životu sazrije molitva i ponizni stav, onda je ispunilo svoju najdublju svrhu. Tim više ako na tom istom putu i kum otkriva da je, prateći drugoga, i sam rastao u vjeri, nadi i ljubavi“.