Kada je dragi Bog stvarao svijet i živa bića, onda je na red došao magarac: – Evo ti dajem 30 godina života; nosit ćeš terete, pasti travu, biti na korist čovjeku… – Ali meni je to previše – požalio se magarac – daj mi 10 i bit će mi dosta! Dođe na red pas; njemu će dragi Bog: – Tebi dajem 25 godina. Čuvat ćeš čovjeka, bit ćeš često i na lancu…. – Ali Gospode, meni će biti teško tako živjeti, dosta mi je 10 godina. I bi tako, pa će na red majmun: – Tebi dajem 15 godina života. Penjat ćeš se po drveću, jest ćeš banane, ljudi će te ismijavati! – Ali meni je s takovim životom dosta i 5 godina. Smilova mu se Bog i dođe konačno na red čovjek. – Tebi dajem 30 godina; upravljat ćeš svime što sam stvorio, sve je tvoje, ali pazi kako se ponašaš… – Ali Gospodine, malo mi je 30 godina; možeš li mi dati – ako te smijem zamoliti – godine koje nisu uzeli magarac, pas i majmun!? I bi po njegovom! I čovjek živi: 30 godina kao čovjek i kako je Bog obećao… onda dođe na red 20 godina uzetih magarcu, kada radi, tegli, muči se, trpi, ubija se od poslova…. pa dođe 15 godina uzetih psu, kada ga svi udaraju nogama, mora čuvati kuću i paziti na djecu – na unučad, daju mu sa stola otpatke hrane… a onda nastupi onih 5 godina od majmuna. Ismijavaju ga, sele ga amo – tamo, ruglo je svima oko sebe….
Odu na kampiranje muž i žena – mladi bračni par. Razapnu šator i legnu spavati. Oko tri ujutro on se probudi, malo se zagleda u nebo, pa probudi ženu. – Što vidiš? – Nebo vidim! – A na nebu? – Zvijezde! – I što ti to govori? – Govori mi – astronomski gledano – da su to milijuni galaksija i milijarde zvijezda. Teološki gledano – govori mi da je Bog zaista stvorio velebna djela, a meteorološki gledano, govori mi da ćemo sutra imati predivan dan. A što govori tebi – dragi moj mužiću!? – Govori mi – on će sav uzrujan i bijesan – da nam je netko ukrao šator!!!