Biti osjetljiv

Biti osjetljiv

Biti osjetljiv umijeće je malih stvari. Ne velike žrtve, ne kolosalne sheme, ne herojske odluke. Samo male pažnje, pojedinost prožeta ljubavlju, zgodna riječ. Jedan pogled, posjet, dodir. Umijeće da nam drugi nedostaju i dati im to do znanja kad se vrate.

I kako vozite? Način kako netko vozi auto može pružiti uvid koliko je netko osjetljiv ili koliko mu osjetljivosti manjka.
Ovdje se ne radi samo o sigurnosti na cesti ili strahu od policije, nego o uljuđenosti, uslužnosti, osjetljivosti, o jednostavnom priznanju da na cesti postoje i druga ljudska bića čiji je život isto toliko dragocjen koliko i moj. Način kako se vozač ponaša prema drugim autima na cesti test je i simbol načina kako se u svom životu ponaša prema drugim ljudima. Može se ne osvrtati na činjenicu da oni postoje (čini se da se neki vozači tako i ponašaju), može biti agresivan prema njima, može se utrkivati s njima, jedva ih može podnositi. Vozač rokše koji ignorira ostale u prometu figura je i slika neosjetljiva čovjeka u skupini. Smrtna opasnost na tri kotača.

Gledate li u lice? To je velik doprinos osjetljivosti u dijalogu. Gledati u lice, osjetiti raspoloženje, čitati osjećaje, otkriti poruke koje se ne izriču riječima. Oči, čelo, bore, smiješak. Ruke i noge, dah i glas. Sve to govori prije negoli dijalog i započne. I to je pravi dijalog, samo ako znamo sve to pročitati i protumačiti. To je osjetljivost. Umijeće slušanja. Čuti čitavu osobu. Zatim, slušati čitavom (svojom) osobom, ne samo ušima, ne samo kimanjem glavom, što označuje pristanak, dok zapravo ne pratim što se govori; nego slušati ušima, pameću, mozgom, živcima, dušom i tijelom. Uočiti što je rečeno, razumjeti, prihvatiti, ne iskriviti, ne ispitivati, ne suditi, ne pokvariti, nego poštivati, izraziti dobrodošlicu, zapamtiti.

Slušati je vrlo teško umijeće, a biti osjetljiv je škola slušanja. Bez osjetljivosti nema pravoga dijaloga. Mi čujemo jedno, a razumijemo drugo, čujemo što se govori, a razumijemo ono što želimo čuti. Igramo se igre slušanja. Posljedica je potpuna zbrka.

Carlos. G. Valles