✍️ Ante JUKIĆ

Vjerniku bi Bog uvijek trebao biti na prvom mjestu, no nedjelja je ipak posebna. Najvažniji dan u tjednu, u kojem čovjek ostavlja po strani sve svoje svakodnevne poslove i kreće ususret Gospodinu. Sveta misa je središte života Katoličke Crkve, pobožnost koju ništa ne može nadomjestiti. Ipak, ne idu svi katolici nedjeljom na svetu misu, što znači da, ili ne poznaju dovoljno svoju vjeru, ili jednostavno ne vjeruju.

O ovom fenomenu i nelogičnosti može se govoriti iz pravne i vjerske perspektive. Što se ‘papira’ i nauka Katoličke Crkve tiče, stvari su jasne. Sudjelovanje na svetoj misi nedjeljom i zapovijedanim blagdanom za katolika je obveza, to nalaže treća Božja zapovijed, o tome govori i jedna od Pet crkvenih zapovijedi. A kad ste svojevoljno dio neke zajednice, onda bi njezine propise trebali poštovati.

Naravno, sveta misa i sve stvari iz vjerske domene ne mogu se promatrati (samo) kao slovo na papiru. Zanemarimo li ovu zakonsku obvezu, možemo postaviti pitanje: kakav je to katolik onaj koji dovodi u pitanje potrebu odlaska u crkvu i sudjelovanja na svetoj misi? Čovjek koji iskreno VJERUJE u Trojedinog Boga utjelovljenog u Isusu Kristu (to je temelj nauka Katoličke Crkve), odlazak u crkvu i slavljenje svete mise ne smatra nikakvom obvezom, posebno ne tlakom. Naprotiv, on u crkvu ide ispunjen i radostan zbog susreta sa živim Bogom. Ne samo nedjeljom i blagdanom.

Zamislimo sad ovu situaciju. Gorljivi ste navijač nekog nogometnog kluba i imate besplatnu godišnju ulaznicu za sve njegove utakmice. I to ne bilo gdje, nego na najboljem mjestu na stadionu. Sa svim pogodnostima koje ono nosi. Vrhunska hrana i piće, druženje s najvećim zvijezdama kluba. I sve to potpuno besplatno. Primamljivo, zar ne? Zvuči kao nešto što niti jedan navijač ne bi odbio, na što ga ne bi trebalo nagovarati, a posebno mu ne to zakonom nametati.

A sad recimo kako postoji navijač koji će se zahvaliti na toj ponudi i odmahnuti rukom, jer ga to ne zanima. Kaže, previše mu je naporno i dosadno. Radije će raditi nešto drugo, a utakmicu voljenog kluba eventualno pogledati na televiziji. Teško je i zamisliti takvog gorljivog navijača. Jednako kao i, primjerice, čovjeka koji ne bi otišao na koncert omiljenog pjevača, s besplatnom ulaznicom i propusnicom za ‘backstage’. A sve u dvorani nedaleko kuće. Složit ćete se, takve navijače i ljubitelje glazbe gotovo je nemoguće i svijećom naći.

Logično je što odlazak u crkvu nepotrebnim smatraju oni koji ne vjeruju. No, kad to čine oni koji se deklariraju katolicima, onda je to svakako razlog za zamisliti se i preispitati svoju vjeru.